Glavni likovi naše današnje priče su drevni Iliri, narod čija je pradomovina, po svoj prilici, bila na prostoru Lužice, u današnjoj Njemačkoj. Iz nerasvijetljenih razloga, taj ratnički narod koncem bronzanog doba krenuo je u seobu prema srednjoj i istočnoj Evropi, potiskujući pred sobom starosjedioce, a većina osvajača zaputila se na Balkan, naselivši ogromno područje od istočnih Alpa do Dunava te Jadranskog i Jonskog mora.

Miješanjem došljaka sa starosjediocima nastajala su brojna ilirska plemena. Neka su se počela baviti ratarstvom i stočarstvom, dok su druga, poput Japoda i Liburna, zagospodarila Jadranom, ploveći kao trgovci, ali i gusari.

Zahvaljujući arheološkim dokazima, o Ilirima mnogo toga znamo. Živjeli su u patrijarhalnim zajednicama, ratujući s Grcima, Makedoncima i Rimljanima.

Postoje i brojne zagonetke vezane za Ilire. Mada okruženi narodima bogate kulture, nisu stvorili svoje pismo pa ne postoji niti jedan natpis na ilirskom jeziku. Uprkos toj činjenici, znanstvenici su uspjeli dokučiti da naziv “Ilir” u izvornom obliku znači – zmija!

Ti su gmazovi imali istaknuto mjesto u ilirskoj mitologiji. Smatrali su ih simbolom plodnosti i inkarnacijom boga sunca. Spominje ih i grčki mit, koji kao osnivača Ilirije imenuje feničkog kraljevića Kadma.

Prema drevnoj predaji, nakon što je Zeus oteo njegovu sestru Europu, Kadmo se zakleo da će je spasiti. Nakon duge i uzaludne potrage, odustao je te se nastanio u Grčkoj, gdje je osnovao grad Tebu i oženio se Harmonijom. No, bogovi su mladi par kaznili tragičnim smrtima većine djece. Satrti strahotama, uputili su se u Ilirik.

Divlja plemena koja su ondje boravila, prihvatila su Kadma za kralja, a Harmonija mu je rodila sina, kraljevića Ilirija, po kojem je kasnije čitava zemlja dobila ime.

Legenda kaže da su se u starosti pretvorili u zmije, koje su imale status bogova.

(SB)