- Naučna historiografija bi trebala biti otporna ne samo na političku zloupotrebu nego i na emocionalan odnos prema prošlosti, ali svjedočimo da, kada je u pitanju Srebrenica, većina knjiga potpada ili pod jedan ili pod drugi utjecaj - kazao je on.

Međutim, naglasio je, ima i djela koja racionalno pokušavaju pokazati šta se to stvarno desilo u julu 1995. godine.

- Izdvojio bih knjigu „Srebrenica. Od poricanja do priznanja“, koju je još 2005. objavio Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji i u kojoj je prikazan kontekst počinjenog genocida u Srebrenici. Ali, u historiografiji u Srbiji je nastalo više knjiga u kojima se iz revizionističke perspektive pokušava negirati zločin genocida. Takve su, naprimjer, „Istorija Republike Srpske“ ili biografija Ratka Mladića, u kojima se negira postojanje plana za uništenje Srebrenice, a odgovornost se prebacuje ili na Vladu u Sarajevu ili na međunarodnu zajednicu - rekao je Kamberović.

Ocijenio je da je historičarka Merisa Karović-Babić u jednom nedavno objavljenom radu napravila odličan pregled te literature, "iz čega se vidi damnogi historičari u Srbiji još negiraju genocid u Srebrenici i to shvataju kao nacionalnu zadaću".

- S druge strane, naravno da je nužno događaje u Srebrenici sredinom jula 1995. objasniti i širim političkim i vojnim kontekstom, ali se čini da su za takvo što spremni inozemni, a ne domaći historičari - zaključio je prof. Kamberović.