“Mislim da baljezganje ne zaslužuje odgovor. Pozdrav, Goran”, napisao je Marković odgovarajući na pitanje novinara portala Nova.rs namjerava li se oglašavati povodom Kusturicine reakcije na njegovo otvoreno pismo od prekjučer.

Kusturica je u svom tekstu odbio da se ogradi od spomenika Stefanu Nemanji koji niče na Savskom trgu u Beogradu, što je Marković tražio od njega s obzirom na to da je bio član žirija koji odobrio idejno rešenje. On je upitao Markovića “s kojim spomenikom Stefana Nemanje je uporedio ovaj koji mu se ne sviđa”, istaknuvši da je njegov tvorac, ruski umjetnik i akademik Aleksandar Rukavišnjikov “u New Yorku postavio spomenik Lennonu, u Moskvi ruskom caru”.

“Kada bih bio prisiljen da te javno prozovem da nešto mijenjaš, insistirao bih da se odrekneš borbe protiv ‘malignog ruskog uticaja’ (ovo je samo jedna u nizu akcija u kojima ti učestvuješ od devedesetih, otkad djeluješ na sceni dostavljanja i prijavljivanja svog naroda zapadnom hegemonu i sada si se okrenuo protiv mene). Umjesto toga, recimo, pozivam te da izoštriš smisao za stradanje hrišćana na Kosovu i Metohiji ili u Crnoj Gori? Ne samo zbog hrišćanske kulture nego i tvoje sekularne građanske politike kojom se, za razliku od mene, baviš, a ne znaš da ona ne postoji bez istorije koju je upravo Stefan Nemanja, imenjak, započeo na Balkanu”, poručio je Kusturica Markoviću.

Polemiku je započeo Goran Marković koji je u otvorenom pismu Kusturici poručio: “Kako vidim, bio si u žiriju za izbor spomenika Stefanu Nemanji na Savskom trgu. Ako si glasao za, tvoja je dužnost, posle svega što se čuje u javnosti, da kažeš šta je na tom projektu dobro, lepo, značajno. Ako se nisi tako izjasnio, onda je važno da ne ćutiš i objasniš mehanizam po kome je još jednom i verovatno zauvek unakažen grad u kome sam rođen i u kome živim. Kada si već, s pravom velikog umetnika, preuzeo odgovornost da sudiš šta je lepo a šta nije, važno je da objasniš zašto je jedan značajni vajar, član tvog žirija, u znak protesta otišao iz vaše družine i kako je presudu o nakaznoj skalameriji koja će zauvek ružiti Beograd doneo Nikola Selaković, čija je jedina kvalifikacija to što je Vučićev rob.”

Marković je riječima: “Emire, prijatelju, bar se ogradi od ove katastrofe. Ja sam siguran da ti se ne sviđa ono što ste izabrali, ali ako ništa drugo, bar to reci, jasno i glasno. Inače, gde će ti duša...”  pozvao Kusturicu da “siđe malo u naš grad i pogleda preostale građevine podignute između Prvog i Drugog svetskog rata”, kako bi se uvjerio da je moguće "grad uređivati ljubavlju i osećajem za stilsku lepotu”, naglasivši da “nije potrebno urbanističkim promašajima, arhitektonskim neukusom i spomeničkim šundom služiti prostaka na vlasti, koji će ionako uskoro otići, ne u istoriju, već u zaborav”.

Kusturica mu je odgovorio da nije dobro “kada bezbožnik spominje dušu”.

“Tvoje pitanje ‘gdje će mi duša’ ako se ne ogradim od odluke žirija koja će, navodno, uništiti Beograd, nije samo proizvoljnost filmadžije čije su stvaralačke bisage presušile, između ostalog izbjegavajući godinama političku dimenziju u tvojim filmovima i vjerovanju da je ta delatnost samo zabava. Sada je politika postala tvoja sudbina rođena u ‘užasu praznine’ tvog filmskog žanra”, poručio je Kusturica Markoviću. On mu je posebno zamjerio to što je pravio film o Bernardu-Henriju Lévyju, “psu rata, čovjeku koji gdje god se pojavio u vijetnamki prijatne kafa boje, tu je počinjao rat”.

Komentarišući oštru javnu polemiku Markovića i Kusturice, njihov kolega Srđan Dragojević rekao je da mu se ne sviđa taj način komunikacije i dodao da su mišljenja i Markovića i Kusturice važna za nastanak ovakvog spomenika.

Veći dio stručne javnosti i kulturnih radnika u Srbiji negativno je ocijenio idejno rješenje spomenika Stefanu Nemanji, kao i mjesto gdje se postavlja. Jučer je i Društvo konzervatora Srbije pozvalo nadležne institucije da odustanu od podizanja spomenika.