Povelja bosanskog bana Kulina najstariji je bosanskohercegovački državni dokument, ali i najstariji poznati pisani dokument južnih Slavena te prvi poznati diplomatski dokument kojeg je izdao neki bosanski vladar.

Taj pravni spis je bosanski ban Kulin uputio dubrovačkom knezu Gervasiusu ili Krvašu kako bi regulirao trgovačke odnose sa tada najvažnijim trgovačkim partnerom svoje zemlje - Dubrovnikom.

Sloboda trgovanja u Bosni

Poveljom se dubrovačkim trgovcima daje sloboda trgovanja u Bosni bez plaćanja poreza, ali im se i jamči sigurnost te nadoknada eventualne štete.

Povelja je napisana 29. augusta 1189. godine, u vrijeme kada se srednjovjekovna bosanska država širi, jača i počinje bivati uređenija, pa se i bosanski vladari počinju aktivnije uključivati u međunarodne odnose.

Krajem 12. stoljeća nastajali su gradovi, razvijali se trgovina i bankarstvo, Mediteran se ekonomski povezivao s kontinentalnom Evropom pa su povelje poput ove bile uobičajen način međudržavne komunikacije.

Povelja svjedoči i o postojanju pisarske kancelarije na banovom dvoru, što opet dokazuje i dugu tradiciju pismenosti na bosanskom tlu. Sljedeća dva stoljeća Povelja će biti i obrazac za sastavljanje sličnih međudržavnih ugovora.

Dvojezična Povelja Kulina bana pisana je latinicom na latinskom te bosanskom varijantom ćirilićnog pisma, bosančicom na starobosanskom narodnom jeziku, što je čini i prvim poznatim dokumentom pisanim na domaćem jeziku.

Obično su ovakve dvojezične povelje rađene u četiri primjerka, po dva za obje strane, pa je stoga pomalo neobično što su tri primjerka Povelje Kulina bana čuvana u Dubrovniku.

Dva prepisa Povelje se nalaze tamo i danas, dok je treći primjerak, koji se smatra originalom, ukraden u 19. stoljeću i danas je u vlasništvu muzeja Ruske akademije nauka i umjetnosti u Sankt Peterburgu.

Dokaz višestoljetne bosanske državnosti

Na zahtjev Zemaljskog muzeja BiH za vraćanje Povelje Kulina bana u Bosnu i Hercegovinu, ruska strana još nije potvrdno odgovorila, jer drži da i Rusija polaže prava na ovo jedinstveno svjedočanstvo o historiji Slavena.

Noviji prepis Povelje Kulina bana izložen je u Zemaljskom muzeju BiH, a kada bi Bosna i Hercegovina došla u posjed originala, on bi svoje mjesto našao u najsigurnijem dijelu muzeja, odmah pokraj čuvene sarajevske Hagade.

Povelja bana Kulina ima ogromnu simboličku važnost, jer se smatra „rodnim listom“ Bosne i Hercegovine, dokazom višestoljetne bosanske državnosti.

Bosna je i nakon što je 1463. godine izgubila nezavisnost, uspjela unutar Osmanskog carstva zadržati visok stepen autonomije.

Državnost Bosne i Hercegovine obnovljena je usred Drugog svjetskog rata, 25. novembra 1943. u Mrkonjić-Gradu, na sjednici Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja BiH (ZAVNOBiH).

Šezdesetih godina 20. stoljeća, državnost BiH učvršćena je ustavnim promjenama SFR Jugoslavije, a nakon referenduma o nezavisnosti BiH, održanog 29. februara i 1. marta 1992. godine, Bosna i Hercegovina ponovno postaje nezavisna i međunarodno priznata država.

Prijevod Povelje na standardni bosanski jezik

Povelja Kulina bana iz 1189, mlađi prepis: U ime oca i sina i svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ. Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli. Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje. Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.