- Poštovana gospođo Cvijanović, neugodno smo iznenađeni vijestima da su na početku nove školske godine roditelji bošnjačkih učenika u mjestu Liplje kod Zvornika ponovo bili prinuđeni na bojkot nastave da bi se izborili za jedno od svojih osnovnih ljudski prava – pravo na jezik. S nevjericom smo primili vijest da se u 21. stoljeću djeci u jednom dijelu naše države Bosne i Hercegovine zabranjuje nazivanje jezika njegovim historijskim imenom te da se iz neobjašnjivih razloga koriste druge vrste jezičke nominacije, poput "jezika bošnjačkog naroda" i sličnih naziva koje historija ove zemlje, praksa i nauka ne poznaju. Svjesni smo da je i prosječno informiranim osobama poznato da korištenjem naziva bosanski jezik građani Bosne i Hercegovine slijede nominaciju svoga jezika čiji se kontinuitet može pratiti od bosanskog srednjovjekovlja do danas - navela je Mahmutbegović u svom pismu.

Takvih je, prema popisu iz 2013. godine, 52,86 posto građana ove zemlje, dakle, ukoliko treba napomenuti, više nego što je pojedinačno pripadnika bilo koje etničke skupine u Bosni i Hercegovini, uključujući i Bošnjake, što govori o njegovoj utemeljenosti u tlu ove zemlje.

 - Duboko smo vjerovali da ćete Vi snagom autoriteta dužnosti predsjednice entiteta Republika Srpska utjecati na zaustavljanje ove nadasve sramne prakse u entitetskom obrazovnom sistemu, gdje se bosanski jezik posredno zabranjuje. Umjesto toga, Vi ste zahtjeve roditelja bošnjačkih učenika u mjestu Liplje kod Zvornika nazvali "političkim", bez da ste s njima razgovarali, izlažući ih, kao i njihovu djecu, dodatnoj stigmatizaciji i diskriminaciji u društvu - upozorila je Mahmutbegović.

Takvo nešto, ocijenila je, potpuno je suprotno i slovu i duhu Dejtonskog sporazuma i Odluci Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz jula 2000. godine, koji garantiraju i pravo na povratak i konstitutivnosti naroda na cijelom tlu ove države.

- Nažalost, ne možemo se oteti utisku da je na sceni institucionalno provođenje zaključaka Odbora za standardizaciju srpskog jezika pri Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti (SANU) iz augustu 2015. godine, koji je "odlučio" da, uprkos svim historijskim faktima, pa i popisu iz 2013. godine, bosanski jezik "lingvistički ne postoji"!? Imajući u vidu tragičnost uloge SANU-a kao najviše naučne institucije u Srbiji uoči i tokom tragičnog raspada bivše Jugoslavije i užasnih zločina počinjenih na tlu BiH, uključujući i genocid, zabrinjavajuće bi bilo spoznati da u svojoj politici slijedite koncepte koji nesumnjivo predstavljaju kulturno nasilje, što je potpuno suprotno duhu dobrosusjedskih odnosa. U tom smislu želim Vas podsjetiti da sam ja 2015. godine pokrenula inicijativu za izmjene ustava Posavskog, Zapadnohercegovačkog i Hercegovačko-neretvanskog kantona, a u vezi s ocjenom ustavnosti po pitanjima - Srba kao konstitutivnog naroda, bosanskog i srpskog jezika te ćiriličnog pisma. Zalažući se za balansiran pristup, vjerovala sam da će zvaničnici bh. entiteta RS u takvim gestama prepoznati dobru volju da se poštuje pravo svih građana na cijelom prostoru BiH da svoj jezik nazivaju njegovim historijskim imenima, da ih kao takve prepoznaju i poštuju institucije i ustanove, uključujući i obrazovne, te da se, na koncu, na jednak način taj jezik nominira u službenim dokumentima i ispravama. Zato Vas još jednom pozivam da preispitate svoje prakse i stavove u pogledu dešavanja u mjestu Liplje kod Zvornika, kao i da se građanima osiguraju prava koja im pripadaju po zakonima države Bosne i Hercegovine i međunarodnim normama moderne civilizacije. Ono što tražimo za svoj narod, omogućimo i drugima, jer samo na taj način možemo graditi sretniju budućnost za sve građane BiH, zemlje u kojoj će naša djece i unuci htjeti i moći da žive, umjesto da bježe hiljadama kilometara od rodne grude kako bi tamo daleko ponovo bili svoji – komšije i istinski - navodi se u otvorenom pismu potpredsjednice Mahmutbegović.