BNTV piše da u Republici Srpskoj mjesecima traje ogromna zainteresovanost građana za dešavanja u Crnoj Gori, tačnije svesrdna podrška kampanji za smjenu Mila Đukanovića i DPS-a.

Nakon objavljivanja rezultata izbora u nedjelju u RS je došlo do eskalacije oduševljenja zbog pada višedecenijskog režima. Slavilo se na ulicama, u domovima, na društvenim mrežama…

No, BNTV primjećuje da je itakako čudno u svemu ovome činjenica da su oni najglasniji iz RS, čiji su kritički komentari bili upućeni režimskoj vlasti u Crnoj Gori, koji su ukazivali na ugrožavanje prava građana i građanskih sloboda u toj zemlji, na skoro identično stanje u sopstvenoj zemlji po običaju nijemi.

Zato se postavlja logično pitanje, kako je moguće da potpuno indiferentni građani za bilo kakve političke procese u BiH na jedan toliko emocionalan način proslavljaju pad vlasti u susjednoj zemlji, a da pri tome podržavaju sličnu vlast u sopstvenoj ili ih uopšte nije ni briga ko je obnaša i ko upravlja njihovim životima.

Mnogi će reći da je snaga pravoslavne crkve i udar Đukanovića na SPC glavni i jedini razlog koji je okupio sve stare i nove protivnike režima u Crnoj Gori, pa tako i otvorio oči onima izvan nje koji su mjesecima navijali za promjenu vlasti.

Shodno tome, reklo bi se da kod nas prosječan građanin bez problema može da trpi kriminalnu vlast, režime koji ugrožavaju prava građana, slobodu izražavanja, koji osuđuju, napadaju i protjeruju druge i drugačije, ali samo da pod uslovom da se u crkvu ne dira.

Mnogi analitičari se baš ne slažu u potpunosti sa ovom tezom i tvrde da je glavni razlog tome činjenica da je mnogo lakše napdati despota u susjednoj nego u svojoj zemlji. Većina onih koji su uzvikivali i pjevali ovih dana “Milo lopove”, skoro nikad ne bi smjeli preko usta da prevale Mile lopove.

Banjalučki portal Srpskainfo piše da bi od izbora u Crnoj Gori dosta toga mogli naučiti i političari u Bosni i Hercegovini, jer su mnoga dešavanja tamo i ovdje slični. Decenije vladavine istih ljudi i partija, zemlja ogrezla u siromaštvu, odlazak stanovnika, stalno izmišljanje unutrašnjih i vanjskih neprijatelja, podjela vlastitih građana na izdajnike i patriote i još mnogo toga. 

Sve ovo imamo i u BiH, gdje političari već godinama građanima serviraju istu priču, a da pri tome ne nude nikakva nova rješenja. 

Ujedinjeni u svim svojim različitostima opozicija je uspjela da pobijedi ne samo DPS, već i koaliciju okupljenu oko vladara te države, što Đukanović jeste već tri decenije. 

I dok je Đukanović svoju predizbornu kampanju gradio na priči o unutrašnjim i vanjskim neprijateljima Crne Gore, stavljajući sebe u prvi plan kao zaštitinika države i naroda, a građane podijelio na izdajnike i patriote,  

Oni su, naime, pozivali građane na jedinstvo bez obzira na nacionalnost, te najavili ozbiljne promjene.