Ovakvom kampanjom, smatra Šoljić, izbori će se pretvoriti u nacionalni popis stanovništva. Sve bošnjačke, ali i multietničke stranke su, tvrdi on, jedinstvene kad je u pitanju osporavanje prava Hrvata u BiH na jednakopravnost s druga dva konstitutivna naroda Bošnjacima i Srbima.

Šoljić kaže kako stavovi Bakira Izetbegovića izrečeni u intervjuu jednom sarajevskom listu, nisu ništa novo. Za temeljitu analizu i cjelovit komentar trebalo bi, veli, mnogo vremena, ali to ne bi, prema njegovom mišljenju, proizvelo nikakav efekt. "Kod nas se to kaže „Džaba je ćoravu namigivat'“, kaže Šoljić.

Umjesto komentiranja Izetbegovićevih tvrdnji kako manjina (Hrvati) ne može vladati većinom (Bošnjacima), kako Dom naroda ne može imati iste ovlasti kao Zastupnički dom, kako Armija RBiH nije činila zločine, već branila Bosnu i Hercegovinu, dok je ratne zločine činio HVO, koji je presuđen u Haagu za udruženi zločinački poduhvat, Šoljić je u razgovoru za HMS iznio nekoliko, kako kaže, neospornih činjenica i postavio nekoliko pitanja.

- Zar bilo kome imalo politički pismenom, koji uz to ima bar malo obraza, nije jasno da nije normalno da u višenacionalnoj zajednici brojniji narod bira političke predstavnike malobrojnijem narodu, i to u organe u kojima se štite zakonom definirana kolektivna prava, kao što su Predsjedništvo BiH i domovi naroda?

Može li itko normalan prihvatiti tezu da je jednakopravnost naroda u višenacionalnoj zajednici štetna i opasna pojava, koja bi čak dovela do raspada države. Stanje je upravo obrnuto, višenacionalne zajednice su se uglavnom raspadale zbog neravnopravnosti naroda koji su ih činili (Austrougarska, Čehoslovačka, SSSR, Jugoslavija itd.) - kaže Šoljić.

Ističe kako su Hrvati u BiH bili prve žrtve minulog rata, kada je hrvatsko selo Ravno sravnjeno sa zemljom, prvi su pružili otpor i odbranili dijelove BiH na kojima su bili većinsko pučanstvo. Zahvaljujući dobroj organizaciji, pored ostalog, HVO je onemogućio stavljanje Mostara u okruženje u kakvom se našlo Sarajevo. U konačnici, na koncu rata, HVO je imao veću teritoriju BiH pod nadzorom nego Armija RBiH, podsjeća Šoljić.

Sve tri vojske u BiH, napominje sagovornik HMS-a, činile su zločine, ali je nedvojbeno da ih je HVO učinio manje nego druge dvije vojske - Vojska RS-a i Armija RBiH. Isti je slučaj, dodaje, kad su u pitanju progoni, odnosno etničko čišćenje. Dovoljno je, kaže, kao ilustracija ovoj tvrdnji, usporediti popis stanovništva u BiH 1991. sa popisom iz 2013..

Kad je u pitanju UZP koji spominje Izetbegović, po kojem je to kriteriju, pita se Šoljić, hrvatska strana napravila UZP samo u razdoblju kada se branila od višestruko brojnije bošnjačke Armije RBiH, koja je započela sukobe upravo na prostorima koji su, po mirovnim prijedlozima međunarodne zajednice, trebali biti provincije s hrvatskom većinom. Po kojoj to logici, veli, Armija RBiH nije vršila UZP nego je u tzv. incidentima ubila više Hrvata nego što je HVO ubio Bošnjaka u tzv. UZP, pita se Šoljić.

Je li logično, kaže sagovornik HMS-a, da se kao rušitelji države BiH stalno tretiraju čelnici Hrvata i Srba koji uživaju najveću podršku vlastitog biračkog tijela osim ako se BiH ne smatra samo državom najbrojnijeg naroda.

- Krajnje je vrijeme za dogovor legitimnih predstavnika tri konstitutivna naroda (Bošnjaka, Srba i Hrvata), a ne priželjkivati da nam to urade stranci. Ako to nije moguće, kakva je stvarna budućnost BiH - pita se Šoljić.