Povodom teksta objavljenog 23. septembra 2020. godine na portalu "Slobodne Bosne" pod naslovom: "KAMEN DALJE, ROĐAČE: Alija Izetbegović i kamenje njegove mudrosti na koje se gordo spotičemo", na adresu naše redakcije stigao je demanti Sabine Izetbegović-Berberović, kćerke Alije Izetbegovića.

Demanti prenosimo u cijelosti:

- Na osnovu Kodeksa za štampu i online medije BiH, molim vas da objavite ovaj demantij kao odgovor na tekst objavljen prošle sedmice na vašem portalu pod naslovom “KAMEN DALJE, ROĐAČE: Alija Izetbegović i kamenje njegove mudrosti na koje se gordo spotičemo”,  autora Senada Avdića.

Istraživačko novinarstvo podrazumijeva istraživanje. Ako je riječ o knjizi, prvi korak je čitanje, ili barem prelistavanje.

1. Avdiću, da ste napravili taj prvi korak kada je riječ o knjizi Islam između istoka i zapada Alije Izetbegovića, prije nego što ste ga optužili za “plagijat - krivično djelo”, vidjeli biste da ta knjiga sadrži stotine jasno naznačenih referenci i citata, kao i posebno poglavlje naslovljeno “Umjetnost i nauka”. A da ste pročitali barem to kratko poglavlje u kojem se nalaze 4 riječi za koje tvrdite da su plagijat, shvatili biste da su one dio logičnog slijeda Izetbegovićevih razmatranja o odnosu nauke i umjetnosti, kao o “dva reda stvari”, o “dva podpuno odvojena znanja”, između kojih “postoji neosporan raskol”, jer “Nauka ima posla sa postalim, umjetnost je samo postajanje, rađanje novog”, “Umjetnost slavi čovjeka i stvaranje”, ….

Kao istraživački novinar trebali ste se upitati zašto bi Izetbegović, koji samo u ovom poglavlju citira i poziva se na 9 raznih autora, propustio da pomene i desetog, rizikujući time vlastitu autorsku reputaciju. Očigledno je da se NE radi o plagijatu: u razmaku od preko 200 godina, dva su čovjeka došla do iste, jednostavne konstatacije: “Nauka otkriva. Umjetnost stvara.”

Plagijat je sramota za plagijatora, ali i nesvjesna pohvala za autora originala.

Falsifikat je svjesna i zlonamjerna laž smišljena da se diskreditira autor. To je metod kojim se Vi služite u ovom tekstu, falsificirajući i izokrečući izjave Alije Izetbegovića, dovodeći u pitanje i samo autorstvo njegovih najvažnijih djela, pozivajući se na neke mutne izvore bez ikakve vjerodostojnosti. Te navodne priče vašeg ‘stanovitog profesora’, tih ‘istražitelja iz pravosudne i policijske istrage koja se vodila početkom 80-ih godina’,  na  kojima temeljite svoje teške i neargumentirane optužbe i uvrede, nažalost ne drže vodu. 

Knjiga Islam između istoka i zapada je prevedena na preko 10 jezika, i o njoj su pisali nesporni autoriteti, poput Tvrtka Kulenovića, Enesa Karića, Predraga Matvejevića, Abdulaha Sidrana i drugih priznatih domaćih i stranih autora s kojima se vaš ‘stanoviti profesor’ i, kako sami kažete, ‘navodni intelektualac’, ne može porediti. Za Vaše istraživanje preporučujem da pročitate neku od njihovih recenzija.

Što se tiče Vama bliskih SDB-ovih ‘istražitelja’, oni očigledno svoje rupe u pamćenju popunjavaju ‘konfetima’, jer 80-te su bile davno. Ne vjerujte im, i ne brinite: postoje službeni zapisnici isljeđivanja Alije Izetbegovića iz 1983.g. gdje on jasno govori o tome kako i kad je napisao Islamsku deklaraciju. I knjigu Islam između istoka i zapada. A postoji i službeni Zapisnik predmeta oduzetih prilikom hapšenja. Kada su poveli oca, ponijeli su i pola njegove biblioteke. Bila sam prisutna. Nisam zaboravila. Čuvam dokumente umjesto konfeta.

Kada citirate Aliju Izetbegovića, dobro bi bilo da pregledate zbirke njegovih govora i intervjua – to je uobičajeni istraživački postupak, jer tu ćete naći autentične izjave, poput ovih:

“U toj dilemi: pošten, a manje sposoban, ili vrlo sposoban a sigurno nepošten, preporučio bih vam da se opredijelite za poštene ljude.” (Usmeno izlaganje na sjednici Gradskog odbora SDA, 12.01.1994)

“Želimo vjerovati da će ratna prijetnja proći upravo zahvaljujući našoj volji da sačuvamo mir. O drukčijoj mogućnosti strašno je govoriti, iako govoriti treba. Neprekidno i uporno valja ukazivati na ono što smjeraju pojedini bolesni ljudi. Zar tragičnih primjera u našoj neposrednoj  blizini nemamo i previše?” (Govor povodom Dana državnosti BiH, 25.11.1991.)

Alija Izetbegović se nadao i govorio da rata neće biti, i svim snagama radio na tome. Istovremeno je radio na pripremi zemlje za odbranu od prijeteće agresije. To su historijske činjenice. Vaše novinarsko istraživanje bi stoga trebalo podrazumijevati i iščitavanje novije historije Bosne i Hercegovine.

Alija Izetbegović je cijenjen i uvažavan u zemlji i širom svijeta. U mraku i ludilu strašnih devedesetih kroz koje je prolazio region, među spodobama sa kojima se morao nositi, predstavljao je ponosno i hrabro lice Bosne. Srcem i dušom je pripadao svojoj zemlji i narodu, i do kraja se borio za njih. Bio je 'vojnik naroda i svoje vojske'.

Ničim ne mogu objasniti niti razumjeti Vašu potrebu da sručite toliku gomilu laži, uvreda i iskonstruisanih insinuacija na rahmetli oca. Ako želite dati doprinos nečijoj predizbornoj kampanji, zašto se ne okomite na nekog od živih aktera bosansko-hercegovačke političke scene, koji i danas svim silama podrivaju ovu zemlju i pokušavaju diskreditirati sve one koji je brane i grade, kako bi dokazali da je Bosna 'nemoguća'? Zašto ste svoje neargumentirane i nemušte napade usmjerili na čovjeka koji 17 godina nije među nama i koji Vam ne može odgovoriti?

Da li mislite da na taj način činite dobro ovoj zemlji, ili Vam to zapravo i nije važno?

Sabina Izetbegović-Berberović

Sarajevo, 29.09.2020