Broj Odluke: 182-02/20

Datum održavanja sjednice: 26. 9. 2020.

Žalbenik: G. Mirza Hajrić

Medij: Portal slobodna-bosna.ba

Naslov članka: „DESET VELIČANSTVENIH, NEZAMJENJIVIH SENATORA BOŠNJAČKE POLITIKE (V): Ko god se malo duže zadržao u kabinetu dvojice Izetbegovića, završio je u diplomaciji...“  

Datum objave članka:  8. 9. 2020.

Žalbeni osnov Žalbenika: Žalbenik navodi da su u tekstu iznesene neistine i zahtjeva da se na navedenom portalu objavi demanti.

Ishod: Žalba se ne prihvata.

Žalbena komisija nije utvrdila kršenje Kodeksa za štampu i online medije BiH.

Pojašnjenje:

Vijeću za štampu u BiH obratio se g. Mirza Hajrić povodom teksta „DESET VELIČANSTVENIH, NEZAMJENJIVIH SENATORA BOŠNJAČKE POLITIKE (V): Ko god se malo duže zadržao u kabinetu dvojice Izetbegovića, završio je u diplomaciji...“  od 8. 9. 2020. godine, objavljenog na portalu slobodna-bosna.ba. Žalbenik navodi da su u tekstu iznesene neistine i zahtijeva demanti.

U tekstu je objavljeno: „Mirza Hajrić, ambasador Bosne i Hercegovine u Australiji, u reagiranju na dio moga feljtona u kojeg sam, problematizirajući fenomen dugovječnosti ljudi iz najbližeg okruženja bošnjačkih lidera, oca i sina Izetbegović, osporio sve što sam tom prilikom o njemu napisao, a napisao sam mnogo, što je, priznajem, ozbiljna greška: riječ je o osobi čiju biografiju se mora tretirati mnogo neambicioznije, i predstaviti krajnje uzgredno, periferno. Sve se to što sam o njemu napisao moglo sažeti u nekoliko lapidarnih skica i  kratkih rečenica pa da opet bude efektno i svakome jasno s kim imamo posla. Recimo ovako: Mirza Hajrić, novinar koji nikada nije bio novinar, muzičar minorne karijere, izbjeglica koji je, nakon što se porodičnim vezama i sretnim ratnim okolnosti dočepao kabineta Alije Izetbegovića, na čemu i dan-danas, 30 godina kasnije, uspješno, u miru i rahatluku parazitira.“

Objavljeno je i sljedeće: „Kvaka je u tome, a Hajrić ne zna niti može znati, jer je u to vrijeme 'stuhao' po Londonu, tražio sebi kakvog lakog, a parali posla, navodno iskamčivši socijalnu pomoć britanske vlade, za šta je bilo neophodno da zatraži politički azil u toj zemlji, nema dakle on 'saznanja' da je još od ljeta 1992. godine njegov daidža, poznati i relativno ugledni televizijski novinar Memija  formalno, i neformalno bio prva novinarska pratilja na službenim putovanjima Alije Izetebgovića po svijetu i proputovanjima kroz slobodne dijelove Bosne i Hercegovine. Postoji mitska ratna fotografija s Igmana, na kojoj je predsjednik okružen svojim najbližim suradnicima i 'slavnim' komandantima, među kojima se ušunjao i njegov medijski telal Memija. Sjetio sam se te fotografije prije nekoliko mjeseci čitajući autobiografsku knjigu 'Moja generacija' revolucionara i intelektualca Avde Hume, jednog od arhitekata moderne, antifašističke, avnojevsko-zavnobihske suverene Republike Bosne i Hercegovine. Humo, kojeg je Komunistička partija pred početak rata poslala u Sarajevo i postavila za šefa Pokrajinskog komiteta, odlučuje da sa partijskim drugovima nakon mjeseci rada u ilegali, strahujući od fašista i njihovih doušnika u gradu, izađe na slobodnu teritoriju, planinu Romaniju, i mobilizira narod na ustanak. Evo društva koje se okupilo na planini nakon bijega iz okupiranog Sarajeva: Avdo Humo, Danijel Ozmo, vrsni slikar i lijevi intelektualac, Oskar Danon, jedan o najznačajnijih kompozitora i muzikologa 20. vijeka na ovim prostorima, Slaviša Weiner (Čiča), inženjer iz Hrvatske. Pero Kosorić, jedan od vođa ustanka, kasnije narodni heroj i generalpukovnik.“

U skladu sa žalbenom procedurom, Vijeće za štampu u BiH zatražilo je urednički stav povodom žalbe g. Mirze Hajrića. Sekretar portala slobodna-bosna.ba, Arijana Mulić u dostavljenom odgovoru kaže:

„Gospodin Mirza Hajrić je uredništvu našeg portala uputio zahtjev za objavu demantija u subotu 22. 8. 2020. godine, demantij smo u cjelosti kako je i dostavljen objavili 24. 8. 2020. godine(Link objave:

 http://www.slobodna bosna.ba/vijest/167279/demantij_ambasadora_mirze_hajrica_reagujem_zbog_chitalaca_jer.html). Nakon objave proslijedili smo link gospodinu Hajriću na mail. Nakon toga, 10. 9. 2020. godine gospodin Hajrić se ponovo obraća uredništvu portala da objavimo demantij koji je suštinski identičan prethodnom, što smo odbili objasnivši gospodinu Hajriću uređivačku politiku našeg portala i potcrtali smo da je demantij objavljen i da nije uklonjen sa našeg portala niti je brisan, što se može vidjeti i na linku. Nakon našeg objašnjenja gospodin Hajrić je najavio da će uputiti žalbu Vijeću za štampu, što mu nismo sporili, jer je to njegovo pravo. Uređivačka politika portala je da se svaki demantij na bilo koji tekst objavljuje na isti način i u što bržem roku i nikada ne ukljanjamo objavljene demantije sa portala, tako da naši čitatelji mogu pročitati i tekst i demantij.“

Ishod: Žalbena komisija nije utvrdila kršenje Kodeksa za štampu i online medije BiH.

Žalbena komisija konstatuje da se navodi iz demantija ne odnose na tekst na koji se žalbenik žali, nego se odnose na ranije objavljeni tekst na koji je već objavljen žalbenikov demanti. Žalbeniku je već data prilika da odgovori na navode iz prethodnog teksta.  

Žalbena komisija Vijeća za štampu u BiH preporučuje uredništvu portala slobodna-bosna.ba da objavi ovu Odluku.

Članovi/ce Žalbene komisije: Predsjedavajući prof. dr. Miodrag Živanović; prof. dr. Enes Osmančević; advokat Dražen Zubak; sutkinja Nada Arsenić; urednik Fuad Kovačević; novinarka Rajna Radosavljević; novinarka Suzana Mijatović i novinar Muhamed Jusić.

    Predsjedavajući

    Žalbene komisije 

prof. dr. Miodrag Živanović