"U tekstu se uz moje ime objavljuje neuobičajen broj neistina, pa zahtijevam da objavite moju reakciju obogaćenu dokazima. Senada Avdića poznajem suviše dobro i suviše dugo da bi mi njegovo mišljenje o meni kao muzičaru ili novinaru išta značilo. Reagujem zbog čitalaca, jer zaslužuju pročitati lako provjerljive i istinite činjenice.

U samom naslovu se kaže „25 godina nisam skidao s grbače poreskih obeznika“ a istina je da više od pola tog perioda nisam zaradio ni jedne marke od države BiH. Od decembra 2004. godine pa do marta 2017. nisam zarađivao „s grbače građana“ kako to elokventno piše Senad Avdić.

Kad smo već kod ambasadorske plate koju trenutno primam, potpuna je neistina iz pomenutog teksta, da sam ikad i ikome uputio zahtjev da mi se poveća ambasadorska plata. Platu, koja nije mala i obračunata je po pravilniku kao i drugima, sam prihvatio i bilo bi licemjerno kada bih se žalio na nju. Senad Avdić je, vjerovatno, tu neistinu pokupio iz naslova teksta čija tema nisu bile plate ambasadora nego pravo na rad članova porodica uposlenika u bh ambasadi u Australiji. Ali, to nije do mene već do novinara i urednika koji lažu!

Posebna je besmislica i pasus o stanu. Naime, Senad Avdić kaže da mi je „u stanu preko puta Narodnog pozorišta predratni vlasnik kazao: "Sjajno ste sredili stan, gospodine Hajriću, ja sam imao planove da ga isto ovako sredim prije rata, ali nisam imao para." Istina govori da sam s porodicom krajem 2000.godine uselio u stan a da je ovaj svijet tri godine ranije napustio raniji nosilac stanarskog prava Stjepan Miletović. Tako da se pomenuti razgovor nikada nije ni mogao dogoditi.

Ovo je primjer zlonamjernosti pisanja SB prema meni kojih, na žalost, nikako ne manjka. Dobro se sjećam da još nisam bio ni uselio u pomenuti stan kada je SB počela da mu se posvećuje, pa sam tadašnjeg urednika/direktora SB Asima Metiljevića uveo i pokazao mu ga pa da više ne piše gluposti. Evo, 20 punih godina traje ta fascinacija stanom koji je bio 68 kvadrata a koji sam svojim sredstvima i uz saglasnost stanara zgrade proširio. Ovo je objavljeno sa podnaslovom „kako je i šta hajrovao Hajrić“.

U tekstu stoji i notorna laž da sam studirao dvije decenije. Kompletan studij sam prošao kao redovan student. Studirao sam šest godina jer sam tako odlagao odlazak u vojsku što mi je bilo u interesu jer sam kao muzičar u tom periodu imao mnogo studijskog posla, koncerata, turneja, uz novinarski rad koji sam i kao student obavljao...

U najkraćem da se osvrnem i na druge neistine objavljene u tekstu :

Potpuna je laž i da sam „tokom boravka saudijskog milijardera ( a sada saudijskofg kralja Selmana) u Predsjedništvu BiH izrazio želju da mi bude kum djetetu. Kod Saudijaca nema kumstva.

Nije istina, naravno, ni „da sam prvo zaposlenje dobio u 35.godini i to ni manje ni više nego kao savjetnik predsjednika države“.

Nije istina ni da je BiH u ratu u Londonu imala paralelno dva ambasadora, jer je to naprosto nemoguće bilo gdje u suverenoj državi a pogotovo u Londonu kao koljevci diplomatije. Prvi ambasador BiH je, tek pred kraja rata postao rahm.profesor Muhamed Filipović a prije njega su otpravnici poslova bili Muharem Krzić, rahm.Irfan Ljubjankić i Mugdim Pašić.

Mufid Memija nije sa funkcije savjetnika u kabinetu rahm. predsjednika Alije Izetbegovića otišao na funkciju direktora RTVBiH, nego obratno. Na mjestu generalnog direktora RTV BiH ga je u ratu zamijenila Amila Omersoftić.

I kada pobrojim goleme neistine objavljene u samo jedno tekstu, ostaje samo jedna jedina konstatacija Senada Avdića s kojom se u potpunosti slažem. A to je da je moj rahm. Otac, Adil Hajrić, život posvetio „Oslobođenju“ gdje je bio „ jedan od najznačajnijih novinskih autora i urednika u novinarstvu BiH.”

Premalo istine za jedno takvo novinarsko pero kakav je Senad Avdić. Nekad bio!

U skladu s pozitivnim bh propisima o slobodi štampe, upućujem zahtjev za objavu reakcije na portalu SB zbog teksta u kojem je objavljen niz neistina.