Unatoč ogromnoj razlici u veličini, ljudski mozak pokazuje sličnu razinu složenosti i samoorganizacije kao svemir, zaključili su astrofizičar Franco Vazza sa Sveučilišta u Bologni i neurokirurg Alberto Feletti sa Sveučilišta u Veroni. Oni su svoj zapažanja i objavili u časopisu Frontiers in Physics.

Ljudski mozak funkcionira zahvaljujući širokoj neuronskoj mreži za koju se smatra da sadrži približno 69 milijardi neurona. S druge strane, uočljivi svemir može računati na kozmičku mrežu od najmanje 100 milijardi galaksija. Unutar oba sustava, samo 30 posto njihove mase čine galaksije i neuroni.

Unutar oba sustava, galaksije i neuroni se raspoređuju u dugačke niti ili čvorove između filamenata. Konačno, unutar oba sustava 70 posto raspodjele mase ili energije sastoji se od komponenata koje igraju naizgled pasivnu ulogu: vode u mozgu i tamne energije u promatranom svemiru.

Spektralnu gustoću oba sustava talijanski su znanstvenici izračunali tehnikom koja se često koristi u kozmologiji za proučavanje prostorne raspodjele galaksija.

'Naša je analiza pokazala da raspodjela fluktuacije unutar neuronske mreže malog mozga na skali od 1 mikrometara do 0,1 milimetra slijedi isti napredak raspodjele materije u kozmičkoj mreži ali, naravno, na većem opsegu koji se kreće od pet do 500 milijuna svjetlosnih godina', objašnjava Vazza.

Što stoji iza tih frapantnih sličnosti? Istraživači kažu da se možda svodi samo na činjenicu da se isti fizički principi primjenjuju na dvije nevjerojatno složene strukture.

'Vjerojatno se povezanost dviju mreža razvija slijedeći slična fizička načela, unatoč zapanjujućoj i očitoj razlici između fizičkih moći koje reguliraju galaksije i neurone', kaže Feletti.

Dvojac talijanskih znanstvenika nada se da će nam njihova studija pomoći da proširimo svoje znanje o evoluciji svemira i ljudskog mozga omogućavajući nove tehnike analize u kozmologiji, kao i neuroznanosti.