Naša današnja priča vodi nas u Begliju, u Crkvu svetog Jakova, jednu od arhitektonskih i historijskih znamenitosti grada Antwerpena.

U ranom petnaestom stoljeću bila je polazna tačka za hodočasnike koji su kretali na dugačko i teško putovanje do svečevog groba u španskom gradu Santiago de Composteli.

Koncem tog stoljeća, preuređena je u gotičkom stilu, a mnogi je danas posjećuju kako bi se divili memorijalnoj kapeli baroknog slikara Petera Paula Rubensa te njegovom remek-djelu “Madona okružena svecima”.

Tokom nedavne restauracije, radnici su u jednom od ukrasa na crkvenom stropu otkrili nešto nevjerovatno, poruku namijenjenu budućim generacijama, koja je ondje, ispisana na listiću papira presavijenom i uguranom u kutiju šibica, bila skrivena dugih osamdeset godina.

Nastala je 21. juna 1941. godine, a njeni autori, građevinski radnici John Janssen, Jul Gyselinck, Louis Chantraine i Jul Van Hemeldonck, ostavili su svjedočenje o tim tmurnim ratnim vremenima.

“Strop smo restaurirali 1941. godine, a kad se sljedeći put na njemu bude radilo, mi više nećemo biti među živima. Budućim naraštajima želimo reći da nismo imali sretan život. Preživjeli smo dva svjetska rata, onaj 1914. i onaj 1940. Radimo ovdje na rubu gladi, izrabljuju nas za nekoliko novčića. Želimo ostaviti savjet za nove generacije, kad nastupi novi rat: spremajte veće količine hrane, poput riže, kafe, brašna, duhana, graha i žita, kako biste preživjeli. Uživajte u životu koliko god možete – ako je potrebno, ponovno se oženite. Za one koji su već u braku: čuvajte svoju obitelj. Pozdrav!”, riječi su to koje su naježile i najhladnokrvnije.

(SB)