Sarajevski, ali vrlo tačno rečeno, regionalni glumac Zijah Sokolović oporavlja se nakon preležanog koronavirusa. Tačnije, polako se vraća na pravi, klasični i stari kolosijek. A to znači: nema glumačkog odmora dok traje obnova.

"Dobar sam i na putu povratka u stanje da se prepoznam, a teško mi pada što sam zvanično negativan, a moram, ha-ha-ha, a korona mi je i ostavila neka sjećanja na nju. Počinjem da igram predstave krajem mjeseca, a u Lutkarskom pozorištu u Mostaru režiram nagrađivani tekst moje kćerke Selme Parisi 'Dječak koji je sanjao more'. Juče mi bilo 70 punih godina, korona me zato i ostavila", veli Zike pa mu i čestitasmo rođendan.

Ali, baš jučer zatekla nas je, kako koga i kako gdje, ali zatekla, vijest o smrti jednog od najvećih hrvatskih glumaca ikada Pere Kvrgića. "Evo, šaljem vam fotografiju. Pero Kvrgić i ja, Zijah A. Sokolović, kao Pozzo i Lucky, igrali smo u predstavi Samuela Becketta - "Play Beckett", Ulysses kazališta na Brionima. U predstavi su još igrali i još jedan pokojni velikan Ivica Vidović te Rade Šerbedžija. Pisao si i esej za moju knjigu 'Glumac...je glumac...je glumac'. Dragi Pero, hvala ti za umjetnost. Putuj. Lijepi Glumče i veliki Čovječe", reče Zike i ode se spremati na put. Gdje? Nemamo pojma. Javit će se već kad stigne.

(D. Bajramović)