Piše: MARIO ILIČIĆ

Za „Slobodnu Bosnu“ govorili su profesor filozofije i novinar Dragan Bursać, povjesničar iz Splita Dragan Markovina te sarajevski profesor Husnija Kamberović, historičar i jedan od najvećih kroničara historijskih činjenica iz Drugog svjetskog rata u BiH.

Zanimljivo je, ali ne i slučajno, da nakon najave HSP-ovih desničara da se u Mostaru prenamjeni Partizansko groblje, slična najava stiže i iz Dodikove kuhinje.

Podsjetimo, načelnik Ljubiša Ćosić najavio je podizanje spomenika Srbima na mjestu današnjeg Spomen-parka Vraca, simbola otpora svih Sarajlija stradalih u Drugom svjetskom ratu.

Naime, Ljubiša Ćosić, novoizabrani gradonačelnik Istočnog Sarajeva, kazao je za „Politiku“ da će ta inicijativa, bez ikakve dileme, dobiti podršku svih gradskih i institucija bh. entiteta Republika Srpska, kao i institucija općine Istočno Novo Sarajevo, na čijoj teritoriji se nalazi dio postojećeg spomen-kompleksa.

SPOMEN-PARK VRACA (Foto: Arhiv)

„Bio bi to, ujedno, i odgovor sarajevskim vlastima koje ne dozvoljavaju podizanje spomenika ni na najvećim srpskim stratištima u Sarajevu, u Dobrovoljačkoj ulici, naprimjer, u kojoj su u napadu na kolonu ЈNA ubijena 42 vojnika i oficira i ranjeno njih 73. Ili na jami Kazani, u koju je bačen nikada utvrđen tačan broj sarajevskih Srba, koji su nasilu izvođeni iz njihovih stanova i likvidirani na toj lokaciji“, kazao je Ćosić.

U Odboru za zaštitu prava Srba u Federaciji BiH smatraju da postojeći Spomen-kompleks Vraca, posvećen palim borcima NOB-a i žrtvama fašističkog terora u Sarajevu tokom Drugog svjetskog rata (otvoren 1981. godine), ni na koji način ne simbolizira istinu o „masovnom stradanju srpskog naroda“ u to vrijeme u gradu na Miljacki.

Predsjednik Odbora Đorđe Radanović navodi da bi se u okviru novoizgrađenog spomen-kompleksa, praktično, nalazila tri spomenika.

LJUBIŠA ĆOSIĆ (Screenshot N1)

Јedan od njih bio bi posvećen ubijenim Srbima i Јevrejima u Sarajevu tokom Drugog svjetskog rata, na kome bi bila ispisana imena svih žrtava, kao dokaz da su pripadnici ta dva naroda bili najveći stradalnici. To se, kaže on, ne može prepoznati ni u izgledu, a ni u natpisima ispisanim na zidinama postojećeg spomen-kompleksa, izgrađenog po pravilima socijalizma.

Da je riječ o opasnom pokušaju prekrajanja i falsificiranja povijesnih činjenica, potvrdio nam je i Dragan Bursać.

„Prije svega, to je vandalski čin! Podizati spomenik na mjestu nekadašnjeg spomenika borcima NOB-a, pogotovo s namjerom da se on “prekrsti“ u neku vrstu ekskluzivnog srpskog spomenika, i to za “sve postradale Srbe“ u “zadnjim ratovima“, uključivalo bi, a to je sasvim sigurno namjera, i spomenik četnicima. Pa bi tako pod jednim krovom bila odana počast npr. partizanu Slaviši Vajneru Čiči i njegovim ubicama četnicima. Što nikako nije nešto novo u mainstream srpskom šizofrenom narativu, po kome su oslobodioci-antifašisti izjednačeni sa profašističkim kvislinzima. Ali bi bilo sasvim novo da se “pod nosom“ Sarajeva, faktički u jednom naselju grada heroja, podiže ovakvo sramno arhitektonsko (ne)djelo revizionizma“, kazao nam je Dragan Bursać.

DRAGAN BURSAĆ (Foto: Arhiv)

Na pitanje što bi mogao biti epilog ili, pak, posljedice takvog čina, svi naši sagovornici se slažu kako bi to bio skandal neviđenih razmjera.

„Ne znam, prije svega, ni da li će se tako nešto napraviti, ali ako se to dogodi, bojim se da će sankcije izostati. Sjetite se spomenika Draži Mihailoviću u Brčkom, pa cijelog tematskog parka četničkog u Bileći, ima toga na svakom koraku i ništa se nije desilo. Niko nije odgovarao. Prije će biti, dok je ovako nakaradnih zakona, da će nalogodavci i podstrekači sakupiti još nacionalnih političkih poena“, zaključio je Bursać u razgovoru za "Slobodnu Bosnu".

I povjsničar iz Splita Dragan Markovina, Mostarac po rođenju, bio je zatečen takvim najavama.

„Ideja o svojevrsnoj nacionalizaciji NOB-a, osim što je sama po sebi perverzna, ovdje služi isključivo tome da ponudi legitimitet srpskoj nacionalističkoj politici iz devedesetih godina, koja je i dovela do stvaranja Istočnog Sarajeva i Republike Srpske. Stoga je jedino što je u ovim tezama točno, to je da Sarajevo ne izgleda isto kao što je izgledalo do '92. Ali, pravi odgovor na pitanje zbog čega je to tako daje sam Ćosić, koji, da stvar bude zabavnija, uopće nije svjestan da sam ruši vlastite teze. Naime, istovremeno dok iskazuje nezadovoljstvo zbog toga što, kako kaže, stradanje Srba i Židova nije bilo dovoljno naglašeno u socijalističkom odnosu prema prošlosti, on istovremeno nudi odgovor zbog čega Sarajevo danas nije ono Sarajevo iz 1992. godine.

Pa upravo zato što su Ćosićevi ideološki prethodnici napravili sve da ga ubiju, jednako nezadovoljni njegovom socijalističkom baštinom i stvarnošću. Sve što je uslijedilo nakon toga, uključivši i prisutni revizionizam, posljedica je upravo te politike, ali se svejedno ne može niti staviti u istu rečenicu s praksom koja se njeguje u entitetu iz kojeg dolazi. Od toga da se bilo koji teritorij ekskluzivno prisvaja od strane jednih, preko količine i prakse zločina koja je dovela do stvaranje Republike Srpske - do potpunog brisanja prisustva drugih i negacije onoga što se dogodilo. Stoga Ćosić, pored toga što bezočno laže, jer u Sarajevu se javno obilježavaju mjesta stradanja Srba u posljednjem ratu i nove gradske vlasti su obećale podići i spomen-obilježje, usput i vrijeđa memoriju na partizane, koji su se borili za sve one vrijednosti koje su Ćosić i njegovi brutalno razvalili“, kazao je Dragan Markovina za „Slobodnu Bosnu“.

DRAGAN MARKOVINA (Foto: Pixsell)

Komentar na skandal u najavi koji dolazi iz Istočnog Sarajeva potražili smo i od sarajevskog profesora historije Husnije Kamberovića.

„Jedino je ova incijativa gora od dugogodišnjeg aljkavog odnosa vlasti u Sarajevu prema Spomen-parku Vraca. Ona je doista skandalozna, i predstavlja totalno revidiranja smisla postojanja jednog ovakvog spomenika, koji je bio simbol stradanja u Drugom svjetskom ratu. Inicijativa predstavlja uvredu za sve ljude koji imaju poštovanja prema ubijenim građanima Sarajeva tokom Drugog svjetskog rata. Iz najave je vidljivo da se želi totalno promijeniti smisao Spomen-parka Vraca, koji je devastiran tokom opsade Sarajeva 1992. - 1995., kada su srpski nacionalisti tu postavili artiljerijske baterije i pucali na grad i ubijali građane Sarajeva.

Podsjetio bih da je Spomen-park zvanično otvoren 25. novembra 1981., da je on simbolizirao žrtvu koju su građani Sarajeva podnijeli u ratu, da su Vraca tokom Drugog svjetskog rata bila stratište na kojem su strijeljani građani Sarajeva od 1941. do 1945 (ali je tu bilo strijeljanja i 1945. i 1946), da su tu jasno navedena sva imena ubijenih građana Sarajeva, od kojih je najviše bilo Jevreja (oko 70 posto ubijenih građana Sarajeva u Drugom svjetskom ratu su bili Jevreji). Zato je ova ideja neprihvatljiva, pogotovo ako se ima u vidu da se u posljednje vrijeme Vracama sve češće počeo vraćati predratni smisao podsjećanja na fašističke zločine, pa je ideja da se gradi neki novi spomen-kompleks sa novim spomenicima neprihvatljiva i uvredljiva. Pogotovo što se u toj novoj inicijativi sve svodi na srpske i jevrejske žrtve iz Drugog svjetskog rata, te srpske žrtve iz rata 1992-1995., što je čista manipulacija i historijski revizionizam.

HUSNIJA KAMBEROVIĆ (Foto: Arhiv)

U Drugom svjetskom ratu, a tako je navedeno i na postojećem Spomen-kompleksu, ubijeno je 10.961 Sarajlija, od toga 7.092 Jevreja. Od 1.890 poginulih partizana, navedeno je da je bilo 821 Srbin, 499 Muslimana, 316 Jevreja, 189 Hrvata i 65 ostalih. Sve to ukazuje na etničku šarenilost žrtava te je sasvim jasno da ova inicijativa nema cilj popraviti ono što vlasti u Sarajevu nisu bile u stanju učiniti od 1995. do sada (vratiti Spomen-park Vraca svom izvornom značenju) nego produbiti ono što su i inače počeli raditi sa ovim Spomen-parkom 1992. kada su tu ukopali artiljeriju i faktički ga devastirali. Ipak, ovo je još jedno upozorenje vlastima u gradu Sarajevu da se ne smiju više igrati s našom antifašističkom tradicijom i našim antifašističkim naslijeđem. Spomen-park Vraca se mora pod hitno vratiti svojoj predratnoj svrsi, on se mora uključiti u neki od postojećih muzeja (Historijski muzej, naprimjer) koji se moraju brinuti o ovom kompleksu“, zaključio je profesor Kamberović u razgovoru za „Slobodnu Bosnu“.

Bilo kako bilo, ostaje da vidimo hoće li se ovom inicijativom dogoditi novo prekrajanje historije te hoće li nadležni državni organi, ukoliko se ostvare skandalozne najave načelnika Istočnog Sarajeva, konačno uzeti stvari u svoje ruke i procesuirati odgovorne za taj vandalski čin.