Piše: FARUK KAJTAZ

Za početak, ukoliko je predsjedniku susjedne države zaista toliko stalo da on i Srbija imaju "najbliže moguće odnose" sa Bošnjacima trebao bi se barem javno izviniti za izjave date u svojoj radikalnoj političkoj mladosti. 

Bio bi to dobar početak. Puno bolji od načelnih "žalovanja" i političkih floskula koje Vučić prosipa po potrebi. Prošlost te uvijek na neki način sustigne bez obzira koliko se ti trudio da od nje pobjegneš. Ovo bi itekako morao znati Vučić, ukoliko ima poštene namjere. Ali, da li ih ima?

Umjesto iskrenosti i želje za stvarnim suočavanjima sa vlastitim i srbijanskim duhovima prošlosti i „kosturima iz ormara“ u BiH i regionu, šef svega i svačega u Srbiji radije bira prazan hod i politički "meta-govor". Načelno korektan - suštinski nebitan.

Scena ide ovako i viđena je toliko puta na srbijanskim revolveraškim TV kanalima....kamera zumira Vučića, dok on blago izdignute brade značajno i sa dugim pauzama između riječi sniženog tona glasa šaupuće...“mi smo za mirno rješenje“, ali...

Puno bitniji su Vučićevi potezi od njegovih blagoglagoljivih riječi!

Sve te posjete RS i Banja Luci, sva ta javna tapšanja po ramenima Dodika i ostalih zvaničnika iz manjeg BH entiteta, zapravo su onaj pravi nepatvoreni Vučić.  Cijela ta "šuplja priča" odaslana preko njemu dostupnih kanala je lažni - projektirani Vučić. „Dragi Aco“, koji treba da nam se učini prihvatljivim i čovjek sa kojim se može „završiti postao“.

Pravi Vučić je, gotovo pa isti, onome koji je stupao uz Vojislava Šešelja i sijao mržnju gdje god da se pojavio. Model kao da je preuzet iz arhetipa "lažnog Valtera" iz čuvenog filma Fahrudina-Šibe Krvavca. Jedno priča, drugo radi - treće misli! Ilegalci su u zabludi...

Princip po kome Vučić i dobar dio srbijanske nacionalističke nomneklature  „posluje“ u BiH je jednostavan; Prvo se kao pozovu na saradnju i mirno rješavanje problema!?, pa onda u realnom svijetu na najočigledniji način podrže uprave one, koji te iste principe na dnevnoj osnovi gaze ili ih pak ismijavaju! 

Ima on i svoje „kerbere“ i trbuhozborce, kada zatreba za posebne namjene, poput ministra - ko zna čega - Aleksandra Vulina, koji svaki put kada nastupa, a govori o BiH, kao da žarko drži govor na nekom novom Gazimestanu.

Kada govori o saradnji i prevezilažanju problema, Vučić je načelan, uopšten i patetičan, ali kada brani interese Dodika, RS ili Srbije u BiH, Vučić je kristalno jasan.

 Za razliku od „Vučića mirotvorca“ zapetljanog u frazama i opštim mjestima, Vučić realista je iskren do bola u svojim nastojanjima da se (ovoga puta) na „miran način“ realiziraju srbijanski ratni ciljevi iz devedesetih. Možda i prodamo Kosovo, ali ćemo to naplatiti sa RS – tako nekako glasi mantra srbijanskih nacionalista.

Igra je pročitana. Valter je lažan. Kome to još treba dodatno objašnjavati? Možda kolegi predsjedinku RH Zoranu Milanoviću?

(Prenosimo s autorovog bloga)