Kako Bosna i Hercegovina može iskoristiti demokratski val koji dolazi s Bidenom i njegovom administracijom?

- Demokratski val i ličnost godine Bidena koji je govorio, svjedočio kada je bilo teško u BiH, kada je bio rat, i kada su se dešavali zločini i genocid. On je govorio kada su drugi kalkulisali. Dalje, Biden je preživio ličnu tragediju tako da ima razvijenu empatiju za ljude kojima je teško. Učestvovao je u kreiranju Dejtonskog sporazuma i kreiranju mira u BiH. Tako da je BiH njegov projekt. Možemo očekivati da će napraviti konkretne koraka s obzirom i na njegova predizborna obećanja. Samo ne treba očekivati da će se odmah baviti Balkanom. SAD ima pobunu tako da ćemo vidjeti kako će proći sve ovo s inauguracijom. Ali, očekujem da će do kraja 2021. krenuti pritisak od SAD-a, koordiniran s Bruxellesom, da se napravi funkcionalna država Bosna i Hercegovina.

Nekim blagim i mlakim pristupom teško da će se promijeniti situacija u BiH. Po meni je put i rješenje vraćanje na sadržaj "aprilskog paketa", može biti modifikovan ili redukovan, ali su tu sadržana glavna htijenja i frustracije sve tri strane. Došlo se skoro do rješenja. Mislim da se ne treba baciti sav taj prijeđeni put. Nakon "aprilskog paketa", došlo je do ofanzive retrogradnih snaga. Ne znam kako drugačije da nazovem one koji odlikuju ratne zločince i ismijavaju se s genocidom. Dakle, mora se to prvo zaustaviti. BiH mora dobiti mehanizme koji će moći odblokirati ove blokade. A onda u nekoj fazi, u budućnosti, moramo doći do Daytona 2, koji bi vratio ono što je duša Bosne i Hercegovine – ovo je multietnička zemlja, koja ne smije biti podijeljena. Mislim da će to biti krajnji rezultat, BiH sa multietničkim regijama.

Bilo je gore iza rata, bile su naoružane vojske. Mislim da su građani u ovih 25 godina shvatili da im entitetska ili kantonalna podjela ne garantuje prosperitet.

Mislite li zaista to?

- Ona je mogla biti samo brana i garant za neke strahove da neko neće dominirati. Ne mislim da je neki Srbin u Republici Srpskoj sretan zato što u tom siromaštvu Hrvati ili Bošnjaci su još nesretniji od Srba. Je l' to čini Srbe sretnim ako imaju najnižu penziju i ako im djeca odlaze u Evropu? Jedino će vladavina zakona donijeti prosperitet. Nije sreća u tome da su druga dva naroda diskriminisana i mislim da se polako sazrijeva u tom pogledu.

Bošnjaci i Hrvati, mislim, spremni su na prihvatanje integralnog teksta ovog "aprilskog paketa". Treba raditi na kritičnoj masi Srba koji će biti spremni da se vrate na pozicije otprije. Mislim da će Vučić biti spreman podržati stvari koje su na liniji stabilizacije i da se napravi funkcionalna država.

Vaš otac Alija Izetbegović, prvi predsjednik Republike Bosne i Hercegovine, bio je potpisnik Dejtonskog sporazuma. Kakvo je Vaše sjećanja na njega iz tog vremena, kakva je bila situacija oko njega? Šta se događala tada u glavi Alije Izetbegovića?

- On je podnosio strahovit teret čovjeka koji nije mogao izbjeći rat. Jer, da je ostao u nekoj Jugoslaviji, onaj bolji dio Bošnjaka bi s Hrvatima išao na otcjepljenje. I onda bi imali podijeljenju BiH i podjelu među Bošnjacima. Imao je jedan podmukao odnos međunarodne zajednice, jer je nametnut embargo samo legalnoj vladi u Bosni i Hercegovini. Samo onima koji nisu imali oružje. One koji su pravili zločine, etnička čišćenja i genocid, embargo nije pogađao, jer su imali oružje i to se znalo. Dalje, zaštićene zone su prepuštene zločincima. Zatim, napredak Armije RBiH, koja je došla pred Banju Luku, zaustavljen je prijetnjama NATO udarima. A to se dogodilo nekoliko mjeseci nakon genocida u Srebrenici i onda smo morali dati nekoliko procenata oslobođene teritorije da bi Srbi imali 49 posto, a njih je 33 posto u državi. Tako da je bilo niz nepravdi. Ali, Alija Izetbegović nije znao kuda to može voditi ako odbije mirovnu ponudu. U tim mjesecima smo dnevno imali 500 mrtvih i ranjenih vojnika. Dokle se to moglo trpjeti? On je bio u situaciji da bira manje zlo i odmah je rekao da je ovo nepravedan mir. Užasan je teret nosio. Do kraja života se pitao koliko je njegova krivica u tome što su nečiji sinovi ginuli ili prošli užasne stvari. Na kraju je pokušao još jednom inicijativom da utječe da se promijene ti procenti, da se jedan dio Bosne i Hercegovine zove samo po jednom narodu, ali nije išlo. Amerikanci su rekli, ako želimo mir, morat ćemo Srbima dati nešto, ali to nije bilo “nešto”. I to nije bilo Srbima nego Karadžićevoj i Mladićevoj strani, pola Bosne i Hercegovine s ingerencijama koje su skoro državne. Kasnije se zbog Daytona kajao i sam njegov kreator Holbrooke.

Visoki predstavnik Inzko je obećao da će nametnuti zakon o zabrani negiranja genocida. Da li je moguće nešto takvo u skorijoj budućnosti?

Dodik je za 180 stepeni promijenio svoju politiku. Njegovo ponašanje zavisi samo na koga se oslanja. Ako je to međunarodna zajednica, ako ga je ona dovela u pancirnom vozilu, on će igrati tu igru. Ako ona oslabi on će se osloniti na srpski nacionalizam. Imao je prilično drzak nastup u Vijeću sigurnosti što je izazvalo odgovor ambasadora nakon čega je potpuno reterirao. Rezultat je bio da je skinuo ploču sa imenom Radovana Karadžića. Dakle, Dodik se može mijenjati i vratiti u normalne šine. Sa jednim pozitivnim pritiskom se to može postići.

Gdin Inzko ne smije otići iz ove zemlje da bude zapamćen kao visoki predstavnik koji je samo bio zabrinut i primao visoku platu. Trebao bi nešto uraditi po čemu će ga ovaj narod pamtiti kao što je zabrana negiranja genocida. Takva je sramota da je odlikovan jedan ratni zločinac. I napraviti korak da se blokade uklone.

Šta ćete vi učinit da u BiH bude bolji? Postoje li greške zbog kojih se kajete?

Kao što rekoh vladavina zakona, evropski put sa 14 prioriteta, NATO put… to je naša agenda. Meni je žao što u nekim fazama nisam bio dio pregovora.

Kako to mislite?

Npr. kada je bila reforma policije. Ja sam inicirao tu reformu i vidjeli ste kako su je drugi upropastili. Bio sam snažno za Aprilski paket i gledao sam kako ga ruše.

Zašto ste to dopustili?

Bio sam tada mladi političar, bio sam neki potpredsjednik koji nije imao autoritet. Sam sam se čudio kako upropaštavaju šansu. Kada sam ja došao do šansi onda sam kreirao rješenja koja mogu da budu prihvaćena. Fuleov model sam snažno pomogao da se kreira. Ja sam sa Dodikom, takav kakav je, napravio takav koordinacijski mehanizam koji je doveo da se BiH pokrene. Isto tako i rješenje za Mostar. Ako dobijem šansu kakvu su imali moji prethodnici Silajdžić i Tihić neću je propustiti . U ovoj situaciji uz pritiske iz Beograda i Zagreba mi ne dozvoljavamo da se krene u kolaps i postupno stvari pomičemo u pozitivnom smjeru. To ide veoma sporo jer nam je potrebna snažna podrška Wahingtona i Bruxellesa.

Kako ćete vratit povjerenje građana koje ste izgubili na prethodnim izborima?

SDA je daleko ispred svih, sljedeći je do našeg pasa. A ostali su, da tako kažemo, do koljena. Ali da nismo uspjeli sačuvati osam načelničkih pozicija u Sarajevu… trebamo razmislit i vidjeti zašto se to desilo.

Imali smo grupu “Srbi za Trumpa”. Šta mislite o ekstremističkim grupama u regionu, da li će se to mijenjati na Balkanu?

Ta klica radikalizma, desničarstva, ksenofobije prisutna je svuda. U civiliziranoj Evropi je buknula ulaskom migranata. Ali je to izazvalo i reakciju demokratskih snaga koji su uspjeli odbraniti Evropu od ksenofoba i mrzitelja. Bojim se da ćemo slično imati u SAD-u jer je to svojim izjavama i ponašanjem inicirao Trump. To je jedan kratkovidni, rasistički pristup. Bit će borba u Americi da se sačuva duh Amerike.

Mi se moramo isto tako izboriti da se vrate normalni odnosi. Ti rasizmi su šumovi koji su izazvani dezinformacijama i to se treba ukloniti. Mislim da su se radiklani Srbi ponadali da će se sa Trumpom ugasiti BiH, onako kako bi to on uradio sa firmom. Tako je krenuo prema Arapima, prilično nasilnička politika. On je inspirisao radikale diljem svijeta. Ali to tako neće ići nego će biti skidanja ploča sa imenima ratnih zločinaca.

Zašto BiH nema drugačiji pristup prema migrantskoj krizi? Zašto se sramotimo pred međunarodnom zajednicom?

Dva člana Predsjedništva BiH su spremni sutra izvesti vojsku i spriječiti ulazak migranata. Zatim, u Vijeću ministara imate Cikotića koji čini sve što može i pokušava raditi preko svojih ingerencija. On ide u Krajinu i trudi se. Bošnjaci su sami nosili taj problem dok ih nije umorio. Nema migranata među Srbima i Hrvatima i to je anomalija. Ima Bošnjaka i u Srbiji pa ne tjera Vučić migrante u Sandžak. To je jedan rasistički pristup.

Da li smo mi rasistička zemlja?

Dio nas očigledno jeste. Mi se borimo za civilizacijske vrijednosti i zato ne treba stavljati sve u isti koš. Ništa političari neće uraditi bez pritiska. Jedan je od međunarodne zajednice, a drugi je od naroda. Mene pogađa kad nas stavljaju u isti koš. One koji blokiraju i nas koji pokušavamo odblokirati.