Iako prilično popularna u SAD-u, Gorman je do danas ostatku svijeta bila nepoznata. Rođena je u Los Angelesu 1998. godine. Kao dijete imala je govornu manu (imao ju je i novi američki predsjednik Joe Biden). Upravo taj nedostatak gurao ju je dalje u životu i zbog njega se borila jače kako bi ostvarila svoje snove.

"Zbog toga sam postala izvođačica kakva jesam danas i pripovjedačica kakva pokušavam biti", rekla je u nedavnom intervjuu za Los Angeles Times, "Kada morate učiti kako kazati zvukove i biti vrlo zabrinuti oko njihovog izgovora, to vam daje određenu svijest o akustici i slušnom iskustvu".

U poeziju se zaljubila u vrlo ranoj dobi kad je tokom školskog odmora zapisivala ideje u bilježnicu. Sa 16 godina imenovana je za mladu pjesničku laureatkinju LA-a. Tri godine poslije, dok je studirala sociologiju na Harvardu, imenovana je za Nacionalnu pjesničku laureatkinju za mlade, naslov koji se u SAD-u daje osobi koja pokazuje iznimne vještine u umjetnosti, koja je snažan vođa i posvećena društvenoj pravdi.

 Amanda Gorman (Foto: Patrick Semansky/AFP)

2015. godine objavila je prvu knjigu "The One For Whom Food is Not Enough" i ove godine bi trebala objaviti slikovnicu "Change Sings".

Gorman je postala šesta pjesnikinja i ujedno najmlađa koja je nastupala na predsjedničkoj inauguraciji. Pozivnicu za ceremoniju dobila je prije mjesec dana, nakon što ju je prva dama Jill Biden vidjela (i čula) kako nastupa u Kongresnoj biblioteci i oduševila se njome.

Za NYT je rekla da je nadahnuće za pjesmu tražila u američkim vođama koji su okupljali građane tokom vremena intenzivne podjele, poput Abrahama Lincolna i Martina Luthera Kinga Jr., te u drugim velikim pjesnicima koji su nastupali na inauguraciji poput Maye Angelou i Roberta Frosta.

Nije dobila eksplicitne smjernice šta tačno treba napisati, ali je znala da je tema inauguracije "Ujedinjena Amerika" i na toj ideji jedinstva oblikovala je svoju pjesmu. Prije dvije sedmice imala je napisano otprilike polovinu kad je odjednom uhvatila panika.

Amanda Gorman (Foto: Patrick Semansky/AFP)

"Pred mnome se nalazio taj ogroman zadatak, vjerovatno najveći u mojoj karijeri", rekla je u intervjuu", "Osjećala sam se da, ako pokušam u jednom koraku popeti se na ovu planinu, da ću se onesvijestiti".

Onda se dogodio napad na zgradu Kongresa 6. januara i dok je gledala nevjerojatne scene, inspiracija joj se odjednom vratila i u jednoj noći uspjela je završili pjesmu stihovima:

"Vidjeli smo silu koja bi uništila našu naciju umjesto da je dijeli,

Uništila našu zemlju ako bi to značilo odgađanje demokratije.

I to je skoro uspjelo.

Ali iako se demokratija može povremeno odgađati,

Nikada se ne može trajno pobijediti".

(Jutarnji list)