Rodio se na Dan mladosti, 25. maja 1946. u Beogradu, gdje je u to vrijeme Franjo Tuđman službovao u Generalštabu Jugoslavenske armije. Dobio je ime po Miroslavu Krleži, a u Beogradu je živio do 1961., kada se obitelj Tuđman, preselila u Zagreb.

Diplomirao je filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1970. Iako je, nakon slamanja maspoka, njegov otac postao disident, a ubrzo završio u zatvoru, Miro Tuđman je živio prilično normalnim životom. Od 1972. radio je u Referalnom centru u Zagrebu, poslije 1977. u Zavodu za kulturu Hrvatske, a od 1988. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Doktorsku disertaciju obranio je 1985., četiri godine kasnije, još uvijek u vrijeme socijalizma, postao je osnivač i prvi voditelj Zavoda za informacijske studije (1989–90), da bi 1998. bio promoviran u rang redovnog profesora. Znanstveno i stručno bavio se teorijom i epistemologijom informacijske znanosti te problemima državne sigurnosti, i autor je oko 200 znanstvenih i stručnih članaka te desetak knjiga.

Posljednjih godina SFRJ sudjelovao je u osnivanju Socijaldemokratske stranke Hrvatske, na čelu s Antunom Vujićem, moderne ljevičarske opcije industrijskoga društva, koja je predstavljala opoziciju HDZ-u, koji je vodio Franjo Tuđman. Onda se dogodio rat, i stranka Tuđmana mlađeg se raskolila. Dio se priključio SDP-u Ivice Račana, dok je Miroslav Tuđman ušao u HDZ, odigravši važnu ulogu u demontaži Herceg-Bosne.

Postao je zamjenik predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost (UNS) te utemeljitelj i ravnatelj Hrvatske izvještajne službe (HIS) u dva navrata, 1993.-1998. godine i 1999.-2000. godine.

Godine 2009. bio kandidat na predsjedničkim izborima, ali prezime Tuđman privuklo je tek 4,1 posto birača. Tada se vratio u HDZ, i sa lista ulazio u Sabor u tri mandata, gdje je proveo posljednje desetljeće, pod troje predsjednika: Jadrankom Kosor, Tomislavom Karamarkom i Andrejom Plenkovićem. Na prošlim izborima je ponovno ušao u Sabor, u II. izbornoj jedinici.