Iznimno je mračno, a temperature su ispod nule. Ipak, kad su naučnici probušili antarktički ledeni pojas daleko od svjetlosti ili topline, pronašli su gromadu na morskom dnu u kojoj živi nekoliko vrsta koje možda nikada prije nismo vidjeli, piše "Science Alert".

Nekoliko je organizama viđeno na sličnim mjestima, ali ovo otkriće označava prvi put da su nepokretna bića koja žive svoj život vezana uz jedno mjesto, poput spužvi, pronađena u ovom neprijateljskom okruženju.

“Ovo je otkriće jedna od onih sretnih nesreća koja ideje gura u drugom smjeru i pokazuje nam da je antarktički morski život nevjerovatno poseban i nevjerovatno prilagođen zaleđenom svijetu”, rekao je biogeograf Huw Griffiths iz "British Antarctic Surveyja".

Antarktičke ledene police stalne su plutajuće splavi povezane s glavnom kopnenom površinom antarktičkog kontinenta i mogu biti apsolutno ogromne. Sveukupno čine više od 1,5 miliona kvadratnih kilometara – otprilike trećinu kontinentalnog pojasa Antarktika.

Zbog toga koliko je okolina ispod njih nepristupačna i koliko je teško doći do nje, istražili smo vrlo malo toga. Općenito, naučnici su probušili rupe na ledu i spustili opremu kako bi bolje pogledali šta je tamo dolje.

Iz osam istraživanja bušotina znamo da postoji život pod ledom, obično u obliku malih pokretnih stvorenja, poput riba, meduza, crva i rakova. Jedinke za filtriranje poput spužvi ovdje su bile vrlo neočekivane, tako daleko od regije gdje je moguća fotosinteza.

Nije jasno kako spužve preživljavaju u području gdje je fotosinteza nemoguća

Ali, ispod ledene gromade Filchner – 260 kilometara od dna ledene gromade, ispod 890 metara leda, na dubini morskog dna od 1.233 metra, upravo su to otkrili Griffiths i njegove kolege. Pričvršćeni za stijenu, pronašli su jednu spužvu na stabljici, još 15 spužvi bez peteljki i 22 neidentificirana stabljiva organizma koja bi mogla biti spužve, ascidijani, hidroidi, šipke, cnidaria ili polighete.

“Naše otkriće postavlja toliko više pitanja nego što daje odgovora, naprimjer kako su došli tamo”, rekao je Griffiths.

“Što jedu? Koliko dugo postoje tamo? Koliko su ove gromade uobičajene u životu? Jesu li to iste vrste kakve vidimo izvan ledene police ili su nove vrste? I što bi bilo s tim zajednicama da se ledena gromada urušila?

Da bismo odgovorili na naša pitanja, morat ćemo pronaći način da se približimo tim životinjama i njihovoj okolini – a to je ispod 900 metara leda, 260 kilometara udaljeni od brodova u kojima su naši laboratoriji”, rekao je Griffiths.

“To znači da ćemo kao polarni naučnici morati pronaći nove i inovativne načine kako ih proučavati i odgovoriti na sva nova pitanja koja imamo”, zaključuje Griffiths.

Studija je objavljena u naučnom časopisu “Frontiers in Marine Science”.