Neka postepeno mijenjaju svoje razmišljanje i razumijevanje te transformiraju svoje vrijednosti i poglede na život promjenom okoline i radom.

Riječ je o citatu iz dokumenta "Nankai Report", izvještaja koji je izradio Kineski institut za bogatstvo i ekonomiju na Univerzitetu Nankai. Tekst je greškom objavljen na mrežnim stranicama u ljeto prošle godine (izrađen je godinu dana ranije), ubrzo je uklonjen, ali ga se dr. Adrian Zenz ipak dokopao i tako došao do ključnih informacija za svoju analizu "Prisilni rad i nasilno raseljavanje u Xinjiangu", koji je u utorak objavilo američko promišljalište "Jamestown Foundation". "Nankai Report" otkriva informacije o planovima kineske vlade da raseljavanjem radne snage muslimanske ujgurske manjine u zapadnoj pokrajini Xinjiang (Istočni Turkestan) oslabi koheziju te zajednice.

"Nankai Report" donosi "snažne i mjerodavne dokaze o prisilnim novačenjima velikog opsega u sklopu preseljenja radne snage i za shvatanje prirode takvih transfera u druge pokrajine". Navodi da su ti transferi - a riječ je o 1,6 miliona ljudi - namijenjeni "smanjenju troškova rada za kompanije", piše dr. Zenz u svom dokumentu. I dodaje kako "Report" u potpunosti razotkriva da je projekt "ublažavanja siromaštva" u toj regiji doveo do izuzetno negativnog ishoda.

Potvrđuje se da je država poduzela drastične kratkoročne mjere smještanja mnogih Ujgura u "centre za odgoj i obuku", što je eufemizam za logore za preodgoj. "Report" doslovno navodi da su transferi radne snage dugoročna mjera s ciljem "asimilacije", "smanjenja gustoće naseljenosti Ujgura" te "ublažavanja utjecaja religije". Sve to treba, razumljivo, provesti "tiho", bez ikakve potrebe da se pretjerano obznanjuje na međunarodnom nivou.

Posebno je interesantan podatak o "smanjenju troškova rada" za kompanije, što, prevedeno, znači da je riječ o prisilnom radu za koji se u pravilu ne plaća. A da bi mogli organizirati prebacivanje ljudi, prvo su seljacima i stočarima, Ujgurima, oduzeli pravo na zemlju i stada kako bi ih, naglašava dr. Zenz, "oslobodili" da mogu postati radnici u industriji (u skladu s tezom koja je vrijedila u svim komunističkim režimima da je potrebno ojačati radničku klasu).

Iako to ovi nisu tražili, ali to ne brine pretjerano arhitekte "preseljenja naroda" (ako to nekoga podsjeća na 1990-e na području bivše Jugoslavije, ima pravo). Uporedo se provodi proces dovođenja 300.000 Han Kineza u pokrajinu do 2022. godine, koji bi preuzeli utjecajne pozicije i tako "optimizirali populacijsku strukturu južnog Xinjianga".

Problem s "teroristima"

Kako se u svakom dobro osmišljenom planu pojave nepoznanice, tako su i kineski komunisti naišli na neke. Naime, negativna propaganda o Ujgurima kao "opasnim teroristima" imala je pretjerano jak utjecaj pa se u nekim pokrajinama dogodilo da ih tvornice nisu htjele primiti zbog "sigurnosnih razloga". Pa je uslijedila kampanja u kojoj se tumačilo da nisu svi Ujguri teroristi ili bundžije. Pomnija analiza projekta kineske vlade, koju su proveli u Memorijalnom muzeju holokausta u SAD-u, zaključila je da je riječ o barem dva zločina protiv čovječnosti.

A to nije daleko od definicije genocida kojom je bivši američki državni sekretar Mike Pompeo, posljednjeg dana na službi, opisao kinesku politiku u Xinjiangu. Administracija Joea Bidena dosad nije promijenila tu karakterizaciju. Sada možemo čekati novi napad kineske diplomatije, koja će tvrditi da je sve to laž, da nije istina da steriliziraju žene u Istočnom Turkestanu, iako je više nego dovoljno informacija o zlodjelima Pekinga već izašlo navidjelo. 

(SB/JL)