Autor se bavi depešama koje je Tito o Jasenovcu pisao i slao Staljinu, a prećutkuje da li je ili nije Draža Mihailović pisao depeše o Jasenovcu vladi Kraljevine Jugoslavije u egzilu čiji je bio ministar.

„Postavlja se krucijalno pitanje“, piše autor, „zašto Brozovi partizani nikada nisu napali Jasenovac u cilju da ga oslobode“. A zašto to nisu uradili četnici, autor prećutkuje, piše beogradski Danas.

U tekstu autora piše da su „tek krajem 1942. Brozovi partizani iz brošure Jasenovački logor saznali nešto konkretnije o ovom stratištu na osnovu svedočenja pobjeglih logoraša. U brošuri i partijskoj borbi se tvrdi da je do tada pobijeno 300.000 zatvorenika, a opisane su i neke tehnike ubijanja i mučenja. (Brošura) štampana je u 2.000 primjeraka od kojih je u Srbiju poslat samo jedan“.

Ne piše autor ko je objavio ovu brošuru ni šta su objavili četnici.

U knjizi „Zablude srpske istorije“ s. 274, autor Dejan Ristić piše: Uz već pomenutu naredbu o ispitivanju mogućnosti napada na logor u Jasenovcu, Tito je, kao komandant Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (a ne Brozovi partizani kako piše dr Sotirović) još u septembru izdao naređenje da se s njemačkim vojnim jedinicama i ustašama obavlja razmjena zatočenika iz ustaških logora (iz logora u Jasenovcu tada je razmijenjeno oko 700 zatočenika) Istovremeno, 1942. je naredio utvrđivanje zločina koje su činile ustaše, četnici, nacisti i fašisti, te je Propagandni odsjek AVNOJ-a iste godine objavio i brošuru „Jasenovački logor – Iskazi zatočenika koji su pobjegli iz logora“.

Kasnije su oformljene i posebne komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača.

A šta je radio Draža Mihailović i JVuO autor o tome ne piše.

Autor navodi da „treba napomenuti i notornu činjenicu da su se u Jasenovcu i u drugim NDH logorima uglavnom nalazili Srbi i to sa partizanskih a ne četničkih teritorija. Ove druge su bile mnogo bolje zaštićene od prvih“.

I ovo je obmanjivanje čitalaca, jer Srbe četnici nisu branili od okupatora i ustaša jer su sa njima sarađivli a NDH su i priznavali, kako već piše u „Istoriji ravnogorskog pokreta“ Koste Nikolića.

To je Draža Mihailović iskoristio kada je pred kraj rata pobjegao iz Srbije sa srbijanskim četnicima u istočnu Bosnu, gdje je štitio odstupnicu Nijemcima, da pošalje đenerala Đukića da moli Pavelića da mu pošalje lijekove, municiju i hranu i ako se bude eventualno bude povlačio na zapad da omogući četnicima prolaz kroz Zagreb, što autor prećutkuje.

Prvobitno utvrđen broj ratnih žrtava u Jugoslaviji, posebno u Jasenovcu imao je poslije rata određen značaj i za utvrđivanje reparacija. Kasnije se taj broj mijenjao. Da ne bi novinarima odgovarao na broj žrtava u Jasenovcu, Tito je nezvanično kao predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, neutvrđenog datuma posjetio Jasenovac i pred spomenikom Kameni cvijet položio cvijeće i tako odao počast ustaškim žrtvama.