Negiranje kao posljednja faza genocida. Kako ga zaustaviti i spriječiti da se žrtvi ponovo nanosi bol? Može li jedna presuda postati povjesna prekretnica? Je li pravda dostižna i kako do pomirenja?

Za Plenum su govorili Nermin Kuka - naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti UNSA, Haris Rovčanin - novinar BIRN-a, Edin Ikanović - autor izvještaja o negiranju genocida Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari i Čedomir Stojković - srbijanski advokat.

Negiranje je posljedna faza genocida, a sve se više govori i o novim fazama kao što su slavljenje i triumfalizam, započeo je profesor Kuka svoje izlaganje.

Šta država može uraditi i koja reakcija društva treba uslijediti u borbi protiv negiranja genocida, profesor Kuka je kazao da „država može uraditi ovo što je, u kontekstu Bosne i Hercegovine, uradio prethodni visoki predstavnik“.

„Ono što je najbitnije u kontekstu procesuiranja, negiranja zločina i zločina genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava jeste da sud ima pravni osnov. Dakle, često su govorili u tom aspektu kako nema sudske prakse, kako će se dokazati i tako dalje. Ne možemo imati sudsku praksu ako nemamo pravni osnov. Mi imamo pravni osnov, dakle, Izmjene i dopune krivičnog zakona u tom aspektu i jednostavno se očekivalo da sud radi na tome. Pored tog procesuiranja, iza toga treba stajati država. Naravno, postoje neki drugi aspekti - kompletno društvo da se uključi, od obrazovnog, civilnog društva, nevladinih organizacija, društvenih udruženja i tako dalje. To je jednostavno problem za cjelokupno društvo. Bez uključivanja svih relevantnih aktera, ne samo države, jednostavno ne možemo očekivati da to dobije svoju konačnu presudu“, pojasnio je profesor Kuka.

Rovčanin dalje govori o samoj primjeni Zakona o zabrani i negiranju genocida, objašnjavajući kako su se prijave godinama „skupljale u ladicama Tužilaštva“, te kako se prva optužnica dobila dvije i po godine od donošenja zakona.

„Dvije optužnice smo dobili u kratkom periodu. Jedna se odnosila na negiranje genocida, druga se odnosila na veličanje ratnih zločinaca. Počnjeno je otprilike na istom geografskom prostoru u vrlo kratkom vremenu protiv iste osobe i na kraju su te optužnice spojene u jedan predmet. Skoro četiri godine od donošenja zakona dobili smo prvostepenu presudu koja je osuđujuća“, rekao je Rovčanin.

Problem koji novinar navodi i obrazlaže jeste argumentacija koja osporava tužbe, gdje se govori i o slobodi izražavanja.

„Prekretnica bi po javnosti trebala biti upravo ova presuda gdje je tačno rečeno da se sloboda izražavanja ne smije kositi sa negiranjem genocida koji je utvrđen u više presuda u Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju, ali i Bosne i Hercegovine. Pa su pozvane i pravosudne, i policijske institucije da procesuiraju ta krivična djela. Za nadati se, naravno, da će donijeti pozitivnu praksu. Često se pominjalo da nemamo razvijenu sudsku praksu za procesuiranje ovih krivičnih djela. Ako je trebalo, skoro dvije i po godine da se podigne optužnica, sami sudski proces je trajao skoro godinu i po. Treba imati u vidu da presuda još nije postala ni pravosnažna. Tek po pravosnažnosti presude, onda će se naredne sudske odluke moći pozivati na ovu presudu“, rekao je Rovčanin.

Genocid se svakodnevno negira, kako iz bh. manjeg entiteta, tako i iz susjedne Srbije. Prije stupanja na snagu Krivičnog zakona BiH, postojalo je skoro 800 slučajeva u kojima se negirao genocid, međutim njegovim stupanjem na snagu dolazi do promjena.

Važnost primjene zakona u praksi dokazuju i činjenice, kako je Edin Ikanović pojasnio stupanjem zakona na snagu osjetio se „ogroman pad“ slučajeva negiranja genocida.

Dao je primjer slučaja Vojina Pavlovića, te kazao: „Mislim da je to najbolji pokazatelj u kom pravcu bi trebalo da ide pravosuđe i da je to jedini način kako da dođemo u situaciju da ne gledamo i ne slušamo svakodnevno negiranje. I sam akter - Vojin Pavlović, onog trenutka kada mu je započeo proces pred Sudom Bosne i Hercegovine, prestao je i nismo više mogli da vidimo njegovo javno negiranje i do dan-danas. To je neki način kako bismo mogli da riješimo problem kada je u pitaju negiranje genocida“.

     View this post on Instagram           

A post shared by Federalnaba (@federalnaba)

Empatija, humanost i istina su budućnost. Advokat Čedomir Stojković je u svom izlaganju rekao da je neophodno djecu učiti istini i razumijevanju, kako u toj djeci sutra ne bi „prohujala mržnja“ koja je vladala devedesetih godina.

„To je elementarna tablica množenja u humanističkim naukama. Da vi djecu, ako želite da vaša djeca žive normalno, da ne gube glave u budućim besmislenim sukobima, vi njima morate dati činjenice i morate ih naročito naučiti onim strašnim, teškim činjenicama. Te činjenice će njih same tjerati sutra da dobro razmisle da li će u sebe da prime bilo kakvo sjeme mržnje. Jedino to je garancija sutra da će oni biti živi i da će im se zgoditi budućnost koju svi mi želimo našoj djeci“, zaključio je Stojković.

Cijelu emisiju pogledajte u priloženom videu.

federalna.ba