Razgovarao: Darko OMERAGIĆ

Prije svega, jedno pitanje koje u ovom trenutku najviše interesuje bh. građane. Jesu li sve vakcine, a posebno ruski Sputnik V, dobile sve dozvole za slobodnu i sigurnu primjenu? Postoji li sumnja u stručnoj javnosti u njihovu sigurnost nakon svih (dez)informacija kojima smo svakodnevno zatrpani?

- Svaka zemlja koja želi da primijeni vakcinu, vrši vlastite provjere kroz za to ovlašteno regulatorno tijelo. U slučaju Sjedinjenih Američkih Država to je Agencija za lijekove i hranu (FDA), u slučaju Evropske unije, to je EMA, itd. Vakcina ruskog instituta "Gamaleya" Sputnik V trenutno se nalazi u procesu provjere i autorizacije u Evropskoj uniji nakon što su objavili privremene rezultate treće faze kliničkog ispitivanja u prestižnom medicinskom časopisu "Lancet". Prema tim rezultatima, koji su prošli provjeru stručnjaka i odobreni za objavljivanje, vakcina Sputnik V ima 91 posto efikasnost u sprečavanju zaraze virusom SARS-CoV-2 i sasvim normalne i očekivane nuspojave kratkoročnog trajanja i bez dugotrajnih utjecaja na zdravlje ljudi koji ih prime. Niti jedna vakcina nije 100 posto učinkovita, a kod određenog broja ljudi će izazvati nuspojave. Unatoč tome, vakcine su nemjerljivo sigurnije od samog virusa i dovoljno su učinkovite da bi svaki postojeći rizik od njihovog primanja bio zanemarljiv.

U jednom svom nastupu rekli ste da ste volonterski primili "Oxfordovu" vakcinu, ali da ne znate je li „prava“ ili je placebo vakcina. Kako ste se našli u prilici da primite tu vakcinu i jeste li saznali da li je „prava“? Je li bilo nuspojava?

- Ja sam se prijavio na testiranje "Oxfordove" ("AstraZenecine") vakcine u maju prošle godine, kada sam vidio da se traže volonteri za ispitivanje. Prijavio sam se preko sajta instituta "Jenner" za razvijanje vakcina pri Univerzitetu Oxford, nakon čega su me kontaktirali iz bolnice u Birminghamu (jednom od centara u kojem se vodi istraživanje) i pozvali da učestvujem u ispitivanju. S obzirom na to da ispitivanje još traje, još ne znam da li sam primio pravu ili placebo vakcinu (u ovom slučaju vakcinu protiv meningitisa). Kada dođe na mene red da se vakcinišem i kada dobijem poziv od zdravstvenih ustanova da dođem da primim vakcinu, tim koji vodi ispitivanje će mi reći da li sam dobio placebo ili "AstraZenecinu" vakcinu. Uzevši u obzir trenutni tempo vakcinacije u Velikoj Britaniji, vjerujem da će se to desiti u sljedećih nekoliko sedmica. Što se tiče nuspojava, nisu se pojavile ni pri primanju prve niti pri primanju druge doze tri mjeseca nakon prve.

KAKO JE STVOREN VIRUS

Kada će ostatak svijeta doživjeti ono što danas vidimo u Izraelu, koji je vakcinisao većinu stanovništva i počeo da se vraća normalnijem životu? Koliko nas vremena dijeli od toga, kao i od trenutka kada će biti proizvedeno dovoljno vakcina za cijelu planetu?

- To je jako teško pitanje. Zemlje koje vakcinišu ubrzanim tempom, kao što su SAD ili Velika Britanija, očekuju povratak u koliko-toliko normalan život negdje početkom ljeta. U Evropskoj uniji, također, prognoziraju vakcinaciju većine stanovništva do kraja jula, ali nisam baš siguran da će uspjeti u tom planu, vidjevši prilično traljav način na koji provode vakcinaciju i probleme pri nabavci vakcina koje su relevantne za cijeli svijet.

Hoćemo li se morati vakcinisati svake godine i hoće li ovaj virus jednog dana nestati onako kako se i pojavio?

- To je vrlo dobro pitanje i, također, mislim da odgovor zavisi od toga koliko ćemo se brzo vakcinisati. S biološkog stanovišta, ovaj virus ne sliči virusu gripe, što znači da se ne mijenja toliko brzo i drastično da bi svake godine postao potpuno imun na vakcinaciju. S druge strane, svaki virus mutira i mijenja se i vidimo stalno pojavljivanje novih sojeva virusa. Iako izgleda da su postojeće vakcine dovoljno efikasne protiv njih, pitanje je vremena kada će se pojaviti soj virusa koji će biti otporan na vakcinu. To je glavni razlog zašto je neophodno da se vakciniše što veći broj ljudi što prije, da bi se spriječile nove zaraze i pojavljivanje novih sojeva virusa.

Pitanje koje smo sami sebi često postavljali posljednjih mjeseci je kako je stvoren virus Covida-19? Da li je slučajno prenesen sa šišmiša na ljude ili je stvoren u nekom laboratoriju kako bi namjerno bio izazvan haos u svijetu?

- Ogromne su špekulacije oko ovog pitanja, mada mi nije uvijek baš najjasnije zbog čega. Kada odgovaramo na pitanja, mi se u nauci baziramo na postojećim dokazima. Prema trenutno postojećim dokazima, sasvim je realno i moguće objašnjenje da je virus prešao sa jedne od mogućih životinjskih vrsta na čovjeka prirodnim putem. To ne znači da je teorija o laboratorijskom porijeklu nemoguća. Jednostavno, nemamo dokaza koji bi tu teoriju potvrdili, dok je teorija o prirodnom porijeklu potvrđena putem nekoliko različitih grupa činjenica. Naravno, mi kao naučnici moramo uvijek biti spremni da promijenimo stav na osnovu novih dokaza i ako se pronađu dokazi koji neupitno ukazuju na laboratorijsko porijeklo virusa, onda bi to trebala biti zvanična verzija o porijeklu virusa.

Što se tiče teorije da je virus pušten namjerno, to mi se čini kao još jedna od teorija zavjere. Pustiti virus da zarazi globalnu populaciju je vrlo riskantna rabota, posebno ako uzmemo u obzir da niko ne može predvidjeti kako će virus mutirati. Tvrdnja da je virus namjerno pušten je stvarno izvanredna, a izvanredne tvrdnje zahtijevaju izvanredne dokaze. Do danas takvih dokaza nema.

Nedavno je premijer Kantona Sarajevo Edin Forto rekao da je Sarajevo kao italijanski Bergamo, misleći na ogroman broj zaraženih i umrlih od posljedica koronavirusa. Kako naučnici objašnjavaju ovakve pojave i žarišta zaraze, u čemu je problem? Sarajlije su možda po pitanju nošenja maski bile najdisciplinovanije u BiH, ali ni to nije pomoglo.

- Nisam baš siguran da su Sarajlije bile najdisciplinovanije po pitanju nošenja maski, ali i da jesu, Sarajevo je najveći grad u Bosni i Hercegovini, s najvećom gustinom populacije i logično je da bude najviše pogođen širenjem virusa. Pojave žarišta zaraze su lako objašnjive pojavom britanskog soja virusa B.1.1.7, koji se brže širi i smrtonosniji je od originalnog soja, kao i sa stvarno slabim pridržavanjem i primjenjivanjem mjera. Jedini način da se žarište zaraze suzbije je primjena mjera dok ne dođe do vakcinacije većine populacije. Sve ostalo je samo kupovanje vremena i odlaganje sljedećeg razbuktavanja zaraze.

Sarajlija ste s londonskom adresom. Negdje sam pročitao da ste fakultet završili u Izraelu, a danas radite kao istraživač na Univerzitetu Warwick. Kako je izgledao Vaš put iz Sarajeva u Izrael, pa selidba u London?

- Ja sam kao četrnaestogodišnjak napustio Sarajevo u aprilu 1992. i s Jevrejskom opštinom otišao u Izrael sa mlađom sestrom. Roditelji su izašli iz Sarajeva u novembru 1992. i pridružili nam se u Izraelu. Tamo sam završio srednju školu, fakultet i magisterij, da bih 2012. godine dobio stipendiju za doktorat na Univerzitetu Warwick u Velikoj Britaniji. Tu sam doktorirao i trenutno sam zaposlen kao postdoktorant, a u međuvremenu sam dobio i državljanstvo Velike Britanije.

Vidite li se jednog dana ponovo u Sarajevu sa stalnim zaposlenjem u nekoj od naučnih institucija?

- U Sarajevo se stalno vraćam i namjeravam mu se vraćati bilo gdje da živim u budućnosti. Sarajevo je dio mene i ja sam dio njega i vjerujem da se to neće nikada promijeniti. Trenutno ne mislim da postoji mogućnost da se u Sarajevu nađem i profesionalno – postoji u Bosni i Hercegovini veliki broj ljudi iz moje struke koji ne mogu da nađu posao u struci i ne mislim da bi im i moje prisustvo pomoglo. Osim toga, nadam se da ću biti u mogućnosti da pomognem bosanskohercegovačkoj nauci i iz inostranstva kroz moguće naučne saradnje, razmjenu naučnika, učestvovanjem na kongresima, itd. Ako se u budućnosti stvore uslovi na profesionalnom planu za moje prisustvo u Bosni i Hercegovini, bilo bi mi drago vratiti se i raditi u svojoj domovini.

SARAJEVO, LJUBAVI MOJA

Sin ste velikog kompozitora i jednog od osnivača legendarnih "Indexa" Ranka Rihtmana, Vaše prezime se vezuje uz muzičku umjetnost, pedagogiju... da li vas je ikada „povuklo“ da se bavite muzikom i otkud Vaša ljubav prema mikrobiologiji?

- Moj tata, koji je stručniji u takvim procjenama od mene, uvijek je govorio da sam ja vrlo kvalitetan slušalac muzike. Nažalost, tu se moji muzički talenti završavaju. Ljubav prema biologiji je nešto s čime sam se, vjerovatno, rodio. Od malih nogu me interesovao živi svijet oko nas, prvo životinje kroz knjige i emisije Davida Attenborougha i serijal „Opstanak“ koji se emitovao putem školskog programa na televiziji, a kasnije i kroz školu. Specifičan fokus na mikrobiologiju je došao preko mog djeda, dr. Muhameda Berberovića, koji je bio mikrobiolog i veterinar, a jedno vrijeme i gradonačelnik Zenice. U njegovom laboratoriju sam prvi put vidio bakterijske kulture i kroz njegove knjige o mikrobiologiji i virologiji sam zavolio taj magični nevidljivi svijet. Odatle je moj put u mikrobiologiju bio prilično neupitan.

Šta Vam je rekao otac kada ste odlučili da se, ipak, ne bavite muzikom nego naukom? Je li u Vama tinjala želja da se bavite muzikom?

- Malo je poznata činjenica da je moj otac, prije nego što je počeo studirati i baviti se muzikom, studirao fiziku na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, tako da mu ljubav prema nauci nije bila sasvim strana. Imao sam sreću da odrastem s roditeljima koji nisu očekivali od mene da se bavim ovim ili onim pozivom, jedino što se od mene očekivalo je da pokušam da budem najbolji koju god struku da izaberem. Moji roditelji prepoznali su u meni ljubav prema biologiji od najmlađih dana tako da vjerujem da im je bilo jasno da nema prevelike koristi od usmjeravanja na druge profesije.

Veliki ste navijač FK Sarajevo. Zašto je bordo boja ljepša od plave? Šta ima FK Sarajevo, a da nema Željo?

- Bordo boja je ljepša od plave upravo zbog FK Sarajevo. Svako od nas u nekom momentu izabere tim koji voli, bilo to zbog uticaja okoline ili familije. Kod mene je to bilo Sarajevo. Prva utakmica na koju me tata odveo je bila Sarajevo - Zvezda 1985. godine na Koševu, gdje je Sarajevo pobijedilo sa 3:1. Nakon toga, nije više bilo dvoumljenja za mene, od tada sam doživotni pitar. Kada sam nakon rata prvi put došao u Sarajevo, nakon obaveznih ćevapa sam otišao na svoje Koševo da opet vidim svoj tim, jer se prva ljubav ne zaboravlja. Mada meni ni plava boja nije mrska – u Engleskoj navijam za Chelsea i vidim kroz svog sina kada ga odvedem na Stamford Bridge isti proces vezivanja za tim kao što sam i ja prošao. Ta ljubav je jedna od najljepših stvari u fudbalu.