Zahtjev Branislava Lečića da bude ispitan na poligrafu, a zatim i videosaopštenje u kom kaže da "Lečić može samo da liječi, a ne da truje i siluje" i sa zadovoljstvom obavještava da je prošao poligrafsko ispitivanje, posljednji je čin predstave koju glumac i političar danima priređuje za javnost nakon što ga je mlađa kolegica, glumica Danijela Štajnfeld optužila za silovanje, piše Nova.rs.

Javnost u Srbiji danima pomno prati slučaj Danijele Štajnfeld, koja je Lečića pred Višim javnim tužilaštvom u Beogradu optužila za silovanje iz 2012. godine. Otkako je ta informacija obznanjena pa sve do jučer, kada je Lečić dao iskaz u policijskoj stanici uz prisustvo tužioca, u svojstvu građanina, Lečić nije časio časa, već je svakog dana rafalno objavljivao multimedijalna saopštenja u različitim formatima, a čak je i od sebe napravio takozvani mim, šaljivu fotografiju koju je podijelio na društvenim mrežama i sebe uporedio sa Pepe le Tvorom, objavivši mali strip s emotikonima koji se smije. A, šta je Lečiću smiješno, nikome ko posmatra ovu rašomonijadu, nije jasno.

Dok sa jedne strane imamo ženu koja tvrdi da je bila žrtva silovanja, onaj koga je za to optužila, od svoje odbrane pred javnosti, za koju kaže da nije ni sud ni tužilaštvo, napravio je lakrdiju i šaradu zahvaljujući kojoj je i onaj ugled koji je stekao glumačkim radom, srozao na najniži nivo. Jer, ne samo da se bavio odbranama svog imena i prezimena, kako je i sam rekao, već je od ovako neprijatne situacije napravio vašarsku predstavu pa se tako uhvatio ukoštac da se obračuna s novinarkom koja je objavila njihovu prepisku na internetu, snimio šesnaestominutnu monodramu…

Lečić je najprije u izjavi za Nova.rs odmah nakon objavljivanja vijesti o optužbama mlade glumice rekao da nema komentar na tako osjetljivu temu, dok iz Tužilastva ne dobije poziv i ne dobije crno na bijelo da ga je optužila za “takvu stvar”, a zatim je uslijedila objava na društevnim mrežama u kojoj je napisao: “Ljudi, samo polako.”

Već sutradan, Lečić je promijenio retoriku i s umirivanja javnosti prešao na nešto težu, nama odveć poznatu – spreman je da ide “čak” i na poligraf, i to “bez nakljukavanja sedativima, bez upotrebe bilo kakvih lijekova i bez prethodno predočenih mu pitanja”. Zbog čega se Lečić latio baš poligrafa, nije poznato, posebno ako su stručnjaci nebrojeno puta do sada objasnili da poligraf nije nikakav dokaz, već da se samo može koristiti kao pomoćno sredstvo policije.

O ovom je govorila i profesorica sa Pravnog fakulteta Vanja Bajović, rekavši da joj uopšte nije jasno zbog čega se poligraf eksploatiše na taj način u javnosti.

“Reč je o jednoj operativnoj policijskoj tehnici, koja se koristi u policijskom ispitivanju kao jedna predistražna tehnika, koja bi pružila samo određene odgovarajuće indicije policiji u kom pravcu da usmeri istragu. Za razliku od DNK tragova, bioloških tragova, koji su jedinstveni, određena ispitivanja pokazuju da pouzdanost poligrafa nije u tolikoj meri precizna i tačna da bi mogla da budu dokaz u postupku”, rekla je profesorica.

Ona je podsjetila na slučaj koji se često navodi u literaturi, da je bivši agent CIA-je koji je optužen za saradnju s tadašnjim ruskim KGB-om, prošao bez problema poligraf i kasnije, kada su ga pitali kako je to uspio, rekao da uopšte nije bilo teško, da je potreban dobar noćni san, velika doza samoupouzdanja i dobri odnosi s osobom koja vrši poligrafsko ispitivanje.