Bosanskohercegovačka rediteljica Jasmila Žbanić (46) dobila je prije nekoliko dana svoju prvu nominaciju za prestižnu nagradu Oscar.

S njom se našla u centru zanimanja svjetske javnosti zbog filma "Quo vadis, Aida?", u kojem progovara o genocidu u Srebrenici.

Prije Oscara, film je debitirao na brojnim svjetskim festivalima, gdje je dobio mnoge nagrade. 

O tome zašto joj je bilo toliko važno ispričati priču o genocidu, ispričala je slavnoj filmašici Angelini Jolie (45) za magazin "Time". 

- Osjećala sam golemu odgovornost pri odabiru načina na koji ću ispričati ove događaje. Ponekad mi se činilo kao da hodam po minskom polju. Aidina drama i njezine emocije srce su ove priče. Želim da film pobudi osjećaje i postavi pitanja. Da su nizozemski vojnici pokazali više empatije, bi li ova tragedija imala tako strašan ishod? Čak i kad nas institucije i vlade iznevjere, još imamo slobodu osjećati druge i pomagati im. No, mi smo stalno vođeni osjećajima sebičnosti, jer kapitalizmu je potrebna sebičnost da bi preživio, ali to vodi Zemlju i sve nas prema katastrofi. "Quo vadis, Aida?" nije tu da bi razdvajao, naprotiv, stvoren je kako bismo se bolje razumjeli i, nadam se, više voljeli! - rekla je Žbanić.

Razgovor je simbolično objavljen na Međunarodni dan žena, koji se u BiH obilježava i kao Dan majki. Na samom početku razgovora, Jasmila je rekla Angelini:

Foto: IMDB/Instagram

- Najteže mi je bilo prikupiti novac za snimanje. Rečeno mi je da niko neće gledati film o genocidu. Još kad uzmete u obzir da sam žena i da je društvo na Balkanu i dalje patrijarhalno, jasno vam je da su stvari postajale deset puta teže. No, kad je premijerno prikazan i kad sam vidjela ljude u suzama, bila sam ganuta. Sjajno je kad publika dobro prihvati filmove o teškim temama.

Imala je 17 godina kada je počeo rat pa se prisjetila tog traumatičnog događaja.

- U početku sam mislila kako je super što nema škole, što mi je odgođen test iz matematike. Sve je bilo zanimljivo. Ali, kada su počela ubistva, redovna nestajanja struje i kada smo ostali bez hrane, više nije bilo zanimljivo. Prioriteti su se promijenili i počela sam mnogo više cijeniti život. Rat me oblikovao kao osobu i umjetnicu - objasnila je.

Na Angelinino pitanje zašto je imala potrebu ispričati priču o masakru, rediteljica je obrazložila da je ono što se dogodilo u Srebrenici, univerzalna tragedija civilizacije, a iako je prošlo 26 godina, te se posljedice osjete i danas. Angelina, koja je vezana uz Sarajevo snimanjem filma o ratnim stradanjima devedesetih "U zemlji krvi i meda" iz 2011., istaknula je tokom intervjua da majke Srebrenice i dalje neumorno traže tijela svojih najmilijih te se mirno bore za pravdu i da je sve to nevjerovatno dirljiva priča, proizišla iz goleme boli.