U ateljeu Figure u Sarajevu sinoć je promovisana knjiga "Čekajući Azraila" Edina Zubčevića, pokretača i direktora Jazz festivala Sarajevo, te odgovornog urednika portala Nomad.

Jedan od urednika knjige “Čekajući Azraila”, pisac iz Beograda Tomislav Marković, istakao je da je posebno impresivan u ovoj knjizi humor koji “provejava kroz celu knjigu, i to u najcrnjim situacijama”.

Ona kaže da je to maestralno urađeno. “Važna je ključna poruka knjige – ne postati zao, sačuvati dušu, ne biti kao ono protiv čega se tučeš… I dvoboj filozofije i muzike, gde se u najsurovijem eksperimentu naživo pokaže da je isceliteljska snaga u muzici”, piše Marković.

Foto: Slobodna Bosna

Književnica Lamija Begagić, koja je vodila razgovor sa Zubčevićem, u uvodu promocije govoreći o knjizi koja je okarakterizana kao memoarska proza, kazala je kako je Zubčevića mnogo toga vuklo da je napiše. A sam autor kaže da mu je princip kojim se vodio u procesu pisanja bilo pravilo Danila Kiša "ne usuđujem se da izmišljam".  

"Pokušao sam da napravim nešto što neće biti romansirana priča. Nikad nisam htio da pišem ratnu prozu, htio sam da zaboravim sve to što sam proživio. Iskustvo rata i opsade je zapisano na kvalitetan i vječan način. Sasvim mi je bilo dovoljno da je Marko pisao o ratu za sve nas", kazao je Zubčević.

Gledajući izvještaj s televizije o ratnoj pobjedi na Igmanu, on je, kako je rekao, u pola priloga shvatio da je bio tu kao borac Armije BiH i da uopšte nije tako bilo.

"Svojoj djeci o ratu nisam pričao ništa jer nisam htio da ih traumatiziram. Pomislio sam ne bi bilo loše da to zapišem kako ne bi neko,  bar mojoj djeci, pričao neke priče koje su potpuno bajke i koje nemaju veze s realnim događajem"“, ispričao je Zubčević.

Televizijski izvještaj vezuje se za 4. august kada se obilježeva dan pobjede na Igmanu, a Zubčević je napisao nevjerovatno dugi tekst na 18 strana na portalu Nomad u kome je opisao svoje iskustvo iz rata.

"Zubčević je zaljubljenik u književnost i pasionirani čitatelj, knjiga počinje s umjetnošću, s muzikom koju on sluša dok gleda u tenk koji stoji uperen u naselje u kojem živi“, kazala je Begagić, koja ukazuje na, kako kaže, briljantne epizode u knjizi koje nisu direktna ratna linija.

"Svi ideali prestali su da vrijede preko noći",  kaže Zubčević. On je studirao filozofiju. Profesori su se preko noći razbježali, a on je očekivao da će ostati u gradu.

Foto: Slobodna Bosna

Dakle, rat je zaustavio njegov studij. Zubčević se 92. zatiče na Dobrinji gdje je i stanovao.Ispričao je, između ostaloga, kako se u tom jednom stanu pravio ratni položaj, tzv. šube i čeke koje je znao praviti u policama s knjigama, o čemu detaljno piše u samoj knjizi „Čekajući Azraila“.

"Uđeš u nečiji život koji je razvaljen kao i tvoj. Ti stanovi su se žargonski nazivali 'oprani'. Granata je uništila stan. Neprijatelj je imao apsolutno nadmoć u naoružanju i tehnici, bilo je bitno da se ne otkrije položaj", ispričao je na sarajevskoj promociji.

Zubčević je bio oduševljen, kada je pronašao i djela velikog češkog književnika Franca Kafke, koja su su nalazila u rizičnom dijelu tog dobrinjskog stana. "Da dođeš do te police doslovno moraš život riskirati", priča on, jer je direktno bio izložen neprijatelju. O tome piše u poglavlju „Spašavanje Kafke“.

Zanimljivo je da je knjiga trebala nositi naslov "Šabanova kuća", ali je na prijedlog književnika i prevodioca Sinana Gudževića nazvana "Čekajući Azraila".

Samom Zubčeviću je to bilo važno iz razloga što se taj dio u knjizi (strana 36) tiče njegovog oca. "To je ispalo kao neki omaž mom ocu", kazao je Edin Zubčević.

Na predstavljanju ove knjige nastupio je duo ALKATMER - Zanin Berbić vokal, violina i Adis Sirbubalo harmonika.

(S.G.)