"Građani Bosne i Hercegovine, izađimo na ulice i rukama zaustavimo, zaustavimo ovo što nas u noći može dočekati i da se više nikada ne probudimo. Dođite pred Skupštinu! Ne bojte se! Svi na ulicu! Cijelo Sarajevo! Krenite rudari iz Breze, iz Zenice, krenite gladni…! Ne damo Bosne, ne damo!“, govorio je Josip Pejaković pred televizijskim kamerama ispred zgrade državnog parlamenta 1992. godine.

Okupljeni demonstranti ispred platoa Skupštine BiH su pozivali na odbranu života građana, svoje djece i slobodu. Pejaković se danas za N1 osvrnuo na tadašnje događaje i uporedio ih s današnjim.

“Znamo da se to dešavalo prije, ali vjerovali smo da se to neće više dogoditi. Željeli smo svojim rukama, tijelom, ugledom zaustaviti nemani koje nas nisu poslušale i napravili su kontrabarikade onima koje smo pozivali da dođu u Sarajevo. Bile su barikade u Ilijašu i nisu dozvoljavali da se uđe u Sarajevo. Ti protesti su bili protiv vlasti koje su dovele do ključanja i kasnije krvoprolića“, kazao je.

“Zagrljen s Radetom Šerbedžijom, htio sam poslati poruku da nećemo da pucamo jedan na drugog nego da pričamo, govorimo i radimo što najbolje znamo bez puške, pištolja. Danas ne bih želio da komentarišem u šta se pretvorilo to što smo željeli, ali bih želio da i ovoga puta čestitam 6. april svim odvažnim borcima koji su 6. aprila 1945. umarširali u oslobođeno Sarajevo.”

Potom je čestitao Dan grada Sarajeva, koji se obilježava na današnji datum.

“Naravno, njih nema među živimo, ima jedan. Raif Dizdarević. Druže Raife, djeco boraca, unuke i unuci, čestitam vam 6. april, kao i svim onima koji su odrasli u vaše vrijeme i njihovoj djeci i svima koji su stali ispred Skupštine i rekli: 'Ne rat, mi hoćemo mir.' Svim onima koji su otišli iz ovog grada, a ugradili su dio sebe u njega.

Od tog materijala smo krojeni, ja nisam imao kud. Niko to zlo nije očekivao, mislili smo da će trajati nekoliko dana i prestati i opet vratiti u normalan tok. Nažalost, to se nije dogodilo. Vjerujem da pola od one mase više ne živi u Sarajevu nego negdje u svijetu, jer sam ih sretao.”

Dodao je da su se tada organizovali spontano.

“Organizovali smo se spontano, ja nisam pripadao nijednoj organizaciji. Moja organizacija su bili srce i ljubav.”

A o današnjim protestima, Pejaković je kazao:

“Ja pozdravljam njihovu inicijativu, jer i ja sam tada bio relativno mlad, u punoj snazi. Isto sam radio što će, vjerovatno, danas raditi neki mladi ljudi koji su možda rođeni kada sam ja pozivao narod da brani Sarajevo i BiH. Sigurno je da će oni znati kakva će im biti budućnost i ja im želim svu sreću, kao što želim i da se pitanje gradonačelnika riješi mladom osobom kad smo prokockali šansu da to bude neko s iskustvom. Ovaj grad u svoje ruke trebaju preuzeti mladi ljudi.”