Na 104. godišnjicu rođenja sjećamo se lika i djela velikog Džemala Bijedića, jednog od najznačajnijih političara koji su djelovali na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni sredinom 20. stoljeća.

Ovo su nepoznati detalji iz njegove impresivne biografije….

PORIJEKLO I DJETINJSTVO

Porodica Bijedić porijeklom je iz Crne Gore, ali su u drugoj polovini 19. stoljeća prešli u Hercegovinu: Džemalov djed Bajram-aga (1848–1928), živio je u mjestu Jasen, nedaleko od Trebinja, gdje je rođen Džemalov otac Adem (1888–1918), a Džemal je rođen 1917. u Mostaru, gdje je stekao osnovno obrazovanje. Džemalovi djed, otac i amidža bavili su se trgovinom u Mostaru. Studentske godine bile su ključne za Džemalovu kasniju karijeru.

DRUGI SVJETSKI RAT

Nakon završene realne gimnazije, upisao se na studij prava na Univerzitetu u Beogradu i tamo je uoči Drugog svjetskog rata stupio u SKOJ, a u Mostaru je u decembru 1939. primljen u članstvo Komunističke partije. Uz taj ilegalni partijski aktivizam, Bijedić se bavio raznim aktivnostima. Svirao je bubnjeve u KUD-u “Abrašević”, a bio je aktivan u Sportskom klubu Velež. Zbog pripadnosti komunističkom pokretu, od 1938. do 1941. mostarska policija hapsila ga je četiri puta, a u zatvoru je provodio od nekoliko dana (1938. proveo je u zatvoru tri dana) do mjesec dana, koliko je proveo u zatvoru u junu-julu 1941. godine. U januaru 1940. izabran je za sekretara Mjesnog komiteta SKOJ-a u Mostaru, a sredinom 1940. za sekretara Oblasnog komiteta SKOJ-a za Hercegovinu. U to vrijeme boravio je u Mostaru i radio u jednoj mesari kao blagajnik kako bi zaradio nešto novca za studij, a u Beograd je mogao odlaziti samo na ispite.

RATNI PUT

Drugi svjetski rat dočekao je kao sekretar Oblasnog komiteta SKOJ-a za Hercegovinu, ali je koncem septembra ili početkom oktobra 1941. prešao na dužnost sekretara Mjesnog komiteta KPJ u Mostaru. Sve vrijeme, naravno, on djeluje u ilegali, aktivan je u pripremi ustanka, a posebno se angažovao u akciji oslobađanja grupe Hrvata iz Ljubuškog koji su se nalazili u mostarskom zatvoru. Međutim, zbog raznih okolnosti, a prije svega “provala” kojima je policija upadala u rad Partije, te zbog četničkih pučeva nakon italijansko-četničke ofanzive u Hercegovini u prvoj polovini 1942, Bijedić je napustio Mostar i preko Bjelašnice i Igmana stigao u Sarajevo. Tu je ubrzo postavljen za sekretara Mjesnog komiteta KPJ za Sarajevo.

Obnovio je partijske mreže, intenzivirao rad Partije u Sarajevu, a nakon što je u aprilu 1943. napustio Sarajevo, prošao je veliki dio Bosne obavljajući razne partijske dužnosti, ali s puškom u ruci, kao aktivni pripadnik partizanskog pokreta. Sa Šestom istočnobosanskom brigadom sredinom 1943. prošao je golgotu Sutjeske, a potom se s istočnobosanskim partizanskim jedinicama probijao prema sjeveroistočnoj Bosni, gdje je, uglavnom, proveo ostatak rata. Ta njegova antifašistička orijentacija, koja je počela u mladalačkim danima, ostat će temeljno obilježje njegove političke aktivnosti.

KRAJ RATA I TRAGIČNA SMRT

Nakon rata, postaje pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Vlade NR Bosne i Hercegovine, potom 1948. načelnik Uprave za agitaciju i propagandu Centralnog komiteta KP BiH. Bio je i sekretar Oblasnog komiteta KPJ za Hercegovinu, član Izvršnog vijeća SR Bosne i Hercegovine, predsjednik Republičkog vijeća, predsjednik Skupštine SRBiH i predsjednik Saveznog izvršnog vijeća (SIV) 1971. godine. Tragično je preminuo 18. januara 1977. u avionskoj nesreći na letu za Sarajevo. Supruga Razija je poginula zajedno s Džemalom. Iza sebe su ostavili troje djece: Dragana, Azru i Milenka.

(SB)