Piše: FARUK KAJTAZ

Puno protokola, raznoraznih formalnosti...izjava, koje često ne sežu dalje od “razmjene stavova” uz konstatacije da su “odnosi dobri, ali da bi trebalo poraditi na njihovom poboljšanju”. To je ono što odlazi u javnost. Manje više šareni omot, dok pravi sadržaj u pravilu ostaje iza dobro zaključanih vrata i među samim sugovornicima. 

Jedan od takvih susreta bila je nedavna posjeta predsjednika Slovenije, Boruta Pahora, koja je propraćena uz standardne diplomatske poruke i bez puno zalaženja u suštinu onoga o čemu se razgovaralo.

Predsjednik Slovenije, Borut Pahor, izjavio je u Sarajevu da je “proširenje EU na zapadni Balkan ultimativno i geopolitičko pitanje, koje je veoma značajno za mir i bezbjednost naroda Balkana, ali i država EU” - stoji, između ostalog u medijskim izvještajima nakon susreta u Sarajevu.

Ali, evo ovih dana saznajemo kako slovenački predsjednik nije dolazio u Sarajevo i navraćao u Predsjedništvo BiH samo da bi udario “još jednu recku” u svom predsjedničkom mandatu. Imao je Pahor i jedno, vrlo zanimljivo, pa i opasno pitanje, imajući u vidu sve ono što se u BiH desilo nakon raspada SFRJ, odnosno rata i agresije na našu zemlju.

Član predsjedništva BiH, Željko Komšić tako svjedoči kako se Pahor raspitivao o “mogućem mirnom razdruživanju unutar BiH”!?

“Možete li se vi u BiH mirno razići?” upitao je Pahor, pozivajući se na, kako svjedoči Komšić, “sve češće glasove u Evropi o tome da treba dovršiti raspad Jugoslavije”.

Bez obzira na odgovore trojice članova Predsjedništva, koji su bili lako predvidljivi, Pahorovo pitanje naravno nije postavljeno bez nekog posebnog razloga ili se, eto tako “zalomilo”, dok se razgovaralo o “proširenju EU na zapadni Balkan”....  

Slovenački predsjednik je ovim pitanjem sigurno htio legitimizirati sve one glasove iz EU, mahom krajnje desne orijentacije, koji smatraju kako je komadanje BiH, zapravo “najbolje rješenje” dugogodišnje političke krize.

Nije to više nikakva posebna tajna. Budimo do kraja realni. Posebno ne za one koji znaju čitati između redova ili pak povezivati, naizgled općenite izjave, sa zanimljivim “slučajnostima”, poput vremena ili mjesta događanja, gdje je nešto rečeno. I kako je to neko kasnije tumačio.

Istina, o tome (razdruživanju u BiH)  javno govori samo Milorad Dodik, ali je problem što se na takve njegove izjave uglavnom ne reaguje ili ih se želi prikazati samo kao uobičajnu Dodikovu “retoriku”.

Pahorovo pitanje je zato samo potvrda da se o toj opciji itkako razgovara unutar nekih krugova u EU, te da se mogućnost nekakvog “razdruživanja u BiH” itekakako razmagtra, pod uslovom da se “ostvare predpostavke”.

Neko će reći kako nas ne trebaju brinuti pitanja predsjednika “malih zemalja”, poput Slovenije. Velika greška!

Pravi igrači upravo koriste ovakve, uslovno rečeno, male zemlje i njihove diplomatske predstavnike kao glasnike ili one koji trebaju određene ideje testirati u realnom političkom okruženju. Tako to ide u diplomatiji.

Velike strategije u pravilu prve testiraju male zemlje ili one koje nemaju nekog direktnog kontakta sa problematikom, odnosno imaju pristup svim zainteresiranim stranama.

Zato nije pitanje Pahora, posljedica njegove radoznalosti ili pak neinformiranosti, već stava jednog dijela politike u EU. Predsjednik Slovenije je poslužio samo “kanal” za informaciju i to prije svega prema Željku Komšiću i Šefiku Džaferoviću.

Dodika nije trebao niti pitati, jer on o tome, kojeg li čuda!?, baš ovih dana ponovo naširoko razglaba.

“Hajmo se mirno razići” - poručio je Dodik prije par dana iz Banja Luke, očito ohrabren Pahorovim pitanjem.

Glavni problem, međutim, nije u Dodikovim riječima ili Pahorovom pitanju, već u šutnji zvaničnog Sarajeva, koje se tek sada, izgleda budi i shvaća da je na sceni “igra”, koja je odavno počela, te da nije nimalo naivna.

Pahorovo pitanje je samo finale jednog dugog procesa, koje je Sarajevo nažalost uglavnom prespavalo ili se pak pravilo da ne postoji.

(Prenosimo s autorovog bloga)

Napomena: Naslov i oprema redakcija „SB“.