Govoreći o odnosu predsjednika države i Vlade, Mate Granić je rekao: “Vanjska politika u demokratskoj državi može biti samo jedinstvena, kao i diplomacija, a provođenje vanjske politike je provođenje državne politike tako da bi trebalo biti više dijaloga, ali i da se predsjednik države više bavi vanjskom nego unutarnjom politikom. I što se tiče izbora veleposlanika, predsjednik uvijek ima pravo dati svoj prijedlog i da se najbolji nađe, a nije dobro razgovarati o kvotama, jer to nije dobar put.”

Na pitanje vidi li način kako bi se oni mogli dogovoriti, Granić odgovara: “To je interes države, ali ova retorika da predsjednik izlazi iz uobičajenih ovlasti i posla predsjednika, nije dobra. Bio bih sretniji da razgovaraju o vojsci, vanjskoj politici i koordinaciji svih vlasti u državi. Vjerujem da će vrijeme uputiti u tom smislu.

Nisam sretan u svakom slučaju radi ovoga. On je imao osobni stil, ali ovo nije dobro ni za njega ni za državu”, dodao je komentirajući Milanovićev stil.

Osvrnuo se i na njegovu izjavu da je Gordan Grlić Radman u Ministarstvu vanjskih poslova bio zadužen za toaletni papir.

“U Ministarstvu vanjskih poslova svatko je imao svoju šansu, tko je vrijedio. Nije se gledalo je li netko lijevi, desni, centar, svatko je imao šansu. Premijer Plenković i Kolinda Grabar-Kitarović su bili najmlađi šefovi odjela. Imao je odličnu karijeru i Milanović, a Andrej je bio i moj najmlađi savjetnik. Ministar Grlić Radman došao je na poziv predsjednika Tuđmana, bio je nakon toga i moj poslovni tajnik, pa u Uredu za izbjeglice, imao je odličnu karijeru. Imao je važnu funkciju u Ministarstvu, koju je odlično obavljao”, objasnio je Granić.

Non-paper – “najznačajnija inicijativa Vlade nakon ulaska u EU”

Komentirajući hrvatski non-paper o Bosni i Hercegovini i smjer promjene izbornog zakonodavstva, Granić je rekao:

“Ovo je najznačajnija inicijativa hrvatske Vlade nakon ulaska u EU koja je vezana za BiH i položaj Hrvata u BiH. Položaj je dramatično promijenjen promjenama Ustava koje su radili visoki predstavnici. Bio sam glavni pregovarač u Washingtonu, gdje su bili tvrdi pregovori hoće li BiH biti građanska država ili država suvremenih konstitutivnih naroda. Od 2000. se to mijenjalo i Hrvatima Bošnjaci biraju predsjednika, to nije ni duh ni slovo sporazuma i to treba promijeniti. Inače su Hrvati u podređenom položaju, izgubili su pravo odlučivanja o svom vitalnom interesu. Hrvatski non-paper je javan, legitiman, predstavljen u Sarajevu i EU, supotpisalo ga je pet drugih država, dobro je odjeknuo.”

Dodaje da put modela građanske države nije dobar.

“Svatko tko dobro poznaje povijest Bosne i Hercegovine, zna kamo to vodi. Što god više jača model građanske države, više jača separatizam. Ovdje se prelamaju mnogi interesi, a interes je da BiH opstane kao teritorijalno cjelovita država u kojoj će se sva tri naroda osjećati kao kod kuće.”