Piše: SENAD AVDIĆ

Igrao se 10-ti minut treće četrvrtine noćašnje šeste utakmice NBA doigravanja, Portland Trail Blazersi vodili su na svom terenu protiv Denver Nuggetsa sa 97:84. Sve je ukazivalo da je domaća ekipa nadomak lagane pobjede, izjednjačenja 3-3 i odlaska u Denver na sedmu utakmicu. Igrali su poletno, kombinatorno, efikasno, superiorno. U napadu su sve pogađali, odbrana je uspijevala izaći nakraj sa Denverovim zvijezdama. Jusuf Nurkić, koji je do tog trenutka vrlo dobro, čvrsto i skoro "bezgrešno" čuvao najboljeg igrača Denvera Nikolu Jokića, još neslužbeno, najboljeg košarkaša NBA sezone, izgurao je srpskog diva izvan reketa. Jokiću nije ostalo mnogo vremena da odluči šta će učiniti u preostalim mrvicama sekundi pa "u svojoj nemoći" šutira za tri poena, što mu u dotadašnjem dijelu utakmice nije često uspijevalo (3-1 je bio omjer). Bez ikakvog logičnog razloga, Nurkić pokušava blokirati Jokića, lopta je promašila cijeli obruč, a sudije su svirale prekršaj i tri slobodna bacanja, koje Jokić bez problema ubacuje. Možda svaki sudija na svijetu ne bi vidio i "zviždao" prekršaj, odnosno kontakt, ali neki, eto, bi. Bio je to treći prekršaj igrača koji je prethodno tri utakmice završio ranije zbog šest ličnih grešaka. Sve tri utakmice, treba li podsjećati, njegov tim je izgubio. 

GRIJEŠITI JE LJUDSKI, ALI 6 PUTA...

Već u sljedećem napadu svoga tima Jusuf Nurkić se bez mrve samokontrole i "tragova kočenja" zalijeće u protivnički reket, ruši kao u kuglani odbrambenog igrača i dobija novu ličnu grešku, četvrtu, odlazi na klupu, a Nuggetsi posjed lopte iz kojeg će smanjiti prednost na pet poena, do kraja poluvremena na samo pola koša. Nurkićevim izlaskom, svako ko je pratio ovu seriju je to istog časa znao, stvar je bila završena, preostala četvrtina bila je puka formalnost. Damian Lillard nije mogao ponoviti monstruoznu igru iz prethodne utakmice, kada je preuzeo kontrolu utakmice nakon što je, također, Nurkić preselio na klupu zbog ličnih grešaka i dva puta produžecima prolongirao poraz Portlanda. Skoro 100 minuta proveo je Lillard na parketu uz dva zadnja nastupa. Portland cijelu seriju igrao sa sedam igrača, od kojih je samo Carmelo Anthony igrač za veliku scenu, ali nažalost, sa skoro 40 godina na plećima.

Kada se nakon 5-6 minuta zadnje četvrtine Nurkić vratio u igru iako je rezultat bio "bare-bare", iz aviona se vidjelo da Portlandu nema spasa. Lillard i McColum poromašivali su sve, s druge strane Jokić je pored "pacifizirnog" Nurkića nemilice zasipao koš umornih i demoraliziranih domaćina. Ono što jeste iritantno neobjašnjivo jeste tvrdoglava repetitivnost kojom je prvi (i jedini!) centar Portlanda iz utakmice u utakmicu srljao u prekršaje, neobjašnjivo je njegovo odsustvo pribranosti i racionalnosti, koje je često graničilo za kavgadžijskim inaćenjem sa sudijama, u mahalskom stilu: "Hajde da vidim, smiješ li mi sad svirati prekršaj, ako si mangup." A sudije su svirale, njihova je zadnja. Prethodna, peta utakmica u Denveru, u kojoj je Portland glatko pobijedio, a Nurkić odigrao najbolju partija ove sezone, odbrambnenu i napadačku, samo je pokazala da on nije nedorastao da stane na megdan Jokiću, dapače, naravno kada je fokusiran, discipliniran i racionalan.

Jusuf Nurkić je u četiri utakmice u kojima je njegov tim poražen, imao 23 lične greške, neko od njih su svirane "ofrlje", bezveze, ali ozbiljan igrač, sa samosviješću da od njega doslovno zavisi sudbina njegovog tima, takav "luksuz", odnosno neodgovornost, sebi ne može dopustiti. Portland, čija je odbrana grozna i porozna, nema alternativu za bosanskohervegovačkog košarkaša. Enes Kanter je redovno tokom sezone bio najslabija defanzivna karika, da bi tokom play-offa ostao bez minutaže. Ovisnost Portlanda o Nurkićevoj odbrambenoj, pa i napadačkoj pomoći, naročito u kontekstu obuzdavanja svemoćnog Nikole Jokića, može se uporediti s ulogom koju je u Los Angeles Lakersima na svojim plećima nosio Antonio Davies. Nakon njegove povrede, nije Lakersima protiv poletnih Phoenix Sunsa mogao pomoći ni LeBrone James, koji je prvi put u svojoj karijeri sezonu u NBA okončao već u junu.

JUSUFE, DUG SVOJ ZNAŠ!

Nakon poraza i ispadanja iz doigravanja, Jusuf Nurkić je bio deprimiran i novinarima je nagovijestio da je to možda kraj njegove karijere u Portland Blaizersima, kao i da nije siguran da li će produžiti ugovor, koji mu istječe ovoga ljeta. Razumljiva je dubina frustracije i njegova i njegovih suigrača i stručnog tima, jer su Blazersi, da su pobijedili Denver, što nije bilo nerealno, imali ogoromne izglede u daljnjem toku doigravanja, možda čak ni finale Zapadne konferencije nije bilo neuhvatljivo. Ali, za takav scenarij im je trebao drugačiji, discipliniraniji, odgovorniji i manje kapriciozan Jusuf Nurkić. Iza njega je jedna teška sezona u kojoj je zbog povrede ruke odigrao tek oko polovinu utakmica. U doigravanje je Nurkić ušao fizički potpuno oporavljen, trener Terry Stotts ga je štedio tokom sezone, to se, ponovo podsjetimo, najbolje vidjelo u četvrtoj utakmici, u kojoj je odigrao četrdesetak minuta, prateći minutažu svog ljutog rivala Jokića.

Jusuf Nurkić je s razlogom razočaran, a najviše bi morao biti utučen zbog vlastite loše igre i propuštene prilike da napokon razbije sve sumnje o sebi kao velikom igraču pobjedničkog mentaliteta, što mu, što iz objektivnih razloga, dvije teške ozljede, ni nakon sedam godina provedenih u najjačoj košarkaškoj ligi svijeta, nije sasvim uspjelo. Iza Nurkića je godina u kojoj se o njemu više govorilo, komentarisalo, polemiziralo u kontekstu njegovih često agresivnih, prizemno-infantilnih, svađalačkih "akcija" na društvenim mrežama. U tome su ga ohrabrivali pseudopatroitski sportski i ini novinari i aktivisti virtualnog kozmosa, omamljeni "drčnošću" "Bosanske zvijeri", "diva iz Živinica".

Jusufu Nurkiću, ukoliko zaista napusti Portland Trail Blazerse, neće biti teško pronaći novi klub, jer on spada u red najboljih visokih igrača u NBA porodici te u sami vrh evropskih centara, zajedno s Gobertom, Sabonisom, Vallancunasom. Dok ne riješi svoj budući igrački status i nakon što se odmori od sezone i svega što mu je ona donijela, bilo bi jako pohvalno i korisno da Jusuf Nurkić napokon, ne virtualno i verbalno, patetično i deklarativno nego konkretno, na parketu, pomogne Bosni i Hercegovini. Na Evropskom prvenstvu ove jeseni.