Uprkos višemjesečnim najavama blokade imenovanja novog visokog predstavnika i prizivanja ruskog veta u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija, sažetak posljednje sjednice je da će Bosna i Hercegovina od 1. augusta dobiti novog čelnika OHR-a.

Treći čin kao poraz Dodikove politike

Vijeće sigurnosti je na tački o Bosni i Hercegovini povuklo pitanje imenovanja novog visokog predstavnika, i to na veliko insistiranje Rusije, koja je tražila da se Vijeće sigurnosti izjasni o činjenici da je Vijeće za implementaciju mira (PIC), uz izdvojeno mišljenje Rusije, već prihvatilo ostavku Valentina Inzka i imenovanje Nijemca Christiana Schmidta, piše Klix.ba.

Ipak, Rusija je ostala usamljena, jer su se ambasadori ostalih zemalja izjasnili pozitivno, a prije svega predstavnik SAD-a, koji je jasno poručio da je izbor Schmidta gotova stvar. Važno je naglasiti da ni Kina, kao stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a, nije "pravila problem" zbog Schmidta.

Kada je ruskom predstavniku ponestalo argumenata, ministrici vanjskih poslova BiH Biseri Turković je zamjerio da nema odobrenje Presjedništva BiH da se obrati. Međutim, Turković je jasno poručila da je to nepotrebno, a za to je dobila podršku i predsjedavajućeg Vijeća sigurnosti, ambasadora Estonije.

Sjednica, a time i rasprava o novom visokom predstavniku je okončana. Rusija nije povukla nikakav veto, jer za to nije ni dobila priliku, već je "zagalamila", pokazala nezadovoljstvo i tek verbalno stala uz Milorada Dodika. Ali je u svemu ostala usamljena i nemoćna. Amerika i ostale članice PIC-a bile su svjesne da je Rusija morala uvjeriti sve ostale članice da se ne slažu s imenovanjem Schmidta da bi se uopće odgovorilo na Inzkovo pismo, kojim je informirao UN i Vijeće sigurnosti o svom nasljedniku. Stoga će UN samo konstatirati aktuelno stanje, a priča o blokadi ili bojkotu novog visokog predstavika pada u vodu. Ovim je samo potvrđeno da je Zapad znao šta radi kada su krenuli u proceduru imenovanja novog visokog predstavika.

A Rusija je posljednjim nastupom u Vijeću sigurnosti profesionalno odradila nastup, gdje se predstavila kao zaštitnik politike RS-a, ali su de facto odobrili smjenu čelnika OHR-a.

Drugi čin

Milorad Dodik je poraz u UN-u doživio i nedavno, na dan konačne presude Ratku Mladiću, kada se svim silama borio da zabrani obraćanje bh. ambasadora pri UN-u Svena Alkalaja. Tada je predstavik naše zemlje jasno i otvoreno pozvao Srbiju da BiH isporuči Novaka Đukića i druge bjegunca koji su osumnjičeni za ratne zločine. Sva pisma i diplomatski pritisak koji je Dodik uložio da se onemogući nastup Alkalaja, nisu uspjeli.

Prvi čin

Još krajem 2020., u novembru, održano je online zasjedanje pri Vijeću sigurnosti UN-a, gdje se Milorad Dodik obratio. Tada je žestoko kritikovao Valentina Inzka, ali i neke druge bivše visoke predstavnike, iznosio je teške riječi, odbijao poslušnost. Kao odgovor je dobio kritike ambasadora, a u konačnici je pristao i potiho ipak uklonio ploču s imenom ratnog zločinca Radovana Karadžića koja se nalazila na Studentskom domu na Palama.

To je bila jasna poruka da politika koju vodi Dodik, neće dobiti podršku Zapada, a osim verbalne, nema ni neke konkretnije podrške Rusije.

Prodržavna i probosanska diplomatija

Iako često djeluje da Bosna i Hercegovina prema vani djeluje kao raštiman stroj, iako djeluje da diplomatska podapinjanja iz RS-a, uloženi milioni dolara na dezintegraciju države čine svoje, da se prodržavni glas slabašno čuje, posljednji rezultati pokazuju da država BiH ipak odnosi bodove s ključnih nastupa, i u NATO savezu, i u Evropskoj uniji, ali i u SAD-u, odnosno UN-u.

Hrvatska je uložila nekoliko godina, vjerovatno milione novca da izlobira politički stav i NATO-a i Evropske unije o našoj državi koji će podrazumijevati konstitutivnost ili legitimno predstavljanje kao sveto slovo. Ipak, usvojene rezolucije i NATO saveza i EU-a pokazuju šta će biti i šta su prioriteti. Ti rezultati govore da se glas probosanskih snaga koje naglašavaju prije svega državu, jednaku za sve, građansku i bez ikakve primjese neke buduće nacionalne podjele, zasnovanu na realnom stanju i Ustavu uz neophodne izmjene, ipak čuje i vrednuje. A to znači da SAD, ali i brojne zemlje u EU, ipak stoje uz državu BiH.

Politička realnost koja bi trebala uslijediti, ukazuje da novi visoki predstavnik dolazi 1. augusta. Milorad Dodik i vladajuća struktura u RS-u i dalje će ga nastaviti negirati, a to će u velikoj mjeri vjerovatno biti korišteno i kao alat u pripremi terena za predizbornu kampanju. Međutim, u procesima dugog, a nekada i nešto kraćeg trajanja, važan je ishod, krajnji rezultat, a ne toliko epizodne uloge i predstave o političkim pobjedama.