Američki i evropski funkcioneri uputili su nedavno pozive liderima vodećih opozicionih stranaka iz FBiH i RS-a za današnji sastanak u Sarajevu u vezi s izmjenama Izbornog zakona BiH.

Na sastanak su pozvani Nermin Nikšić (SDP), Sabina Ćudić (Naša stranka), Branislav Borenović (PDP), Mirko Šarović (SDS) te Elmedin Konaković (Narod i pravda) i Fahrudin Radončić (SBB).

Na prvi pogled, reklo bi se, sve sami opozicionari, no činjenice govore drugačije iako su danas u sarajevskoj rezidenciji američkog ambasadora svi sjedili za istim stolom. Domaćini su bili američki ambasador Eric Nelson, šef Delegacije EU u BiH Johann Sattler, američki izaslanik za Zapadni Balkan Matthew Palmer i evropska zvaničnica Angelina Eichhorst.

Istina je da SDP i Naša stranka čine opoziciju na federalnom i državnom nivou, baš kao SDS i PDP na nivoima entiteta RS i Bosne i Hercegovine.

S druge strane, iako ih javnost percipira kao opoziciju, stanje na terenu pokazuje da NiP i SBB de facto nisu opozicija, osim deklarativno.

Naime, Narod i pravda pod broj jedan nije parlamentarna stranka na nivou BiH s obzirom da nema niti jednog zastupnika u državnom parlamentu, dok na nivou Federacije BiH imaju ministra koji čini vlast, a to je Aljoša Čampara aktuelni ministar unutrašnjih poslova koji je napustio SDA i učlanio se u NiP čime je ova stranka "dobila" svog ministra u Federalnoj vladi.

Savez za bolju budućnost, iako više deklarativno nije vlast, također "drži" Vladu FBiH sa čak četiri ministra - Nerminom Džindićem, Editom Đapo, Veskom Drljačom i Zlatanom Vujanovićem.

Kada se govori o ovoj temi, neki će reći da određeni ministri čuvaju fotelje za sebe, a prozvani će odgovoriti da "čuvaju" Vladu FBiH od HDZ-a i da su odmah spremni podnijeti ostavke ako se osiguraju adekvatne ministarske izmjene. I tako je već mjesecima i godinama, dok Vlada FBiH u tehničkom mandatu dočekuje još jedne izbore.

Ovo je samo jedan od dokaza brojnih apsurda na političkoj sceni u našoj zemlji, što pomalo može zbuniti i strane zvaničnike.

Ipak, sigurno je da treba razgovarati sa svima, na svakom koraku i o svakoj temi, mada bi zbog građana moralo biti potpuno jasno ko čini vlast, a ko opoziciju kako bi na izborima tačno znali kome fakturisati račune za sve (ne)urađeno u proteklom mandatu. Jer samo u BiH (ni)je teško biti opozicija, a činiti vlast.

(Klix)