Njegov doprinos istini, pamćenju, s desecima hiljada smiraja poslije godina patnje je nemjerljiv.

U emisiji Dobar dan BiH na TV Hayat gostovao je Amor Mašović, direktor Instituta za traženje nestalih U Bosni i Hercegovini.

Kako je ispričao, oni koji rade na zadatku pronalaženja nemaju osjećaj zadovoljstva sve dok postoji ijedan nestali.

"Svjesni smo činjenice da neki nestali nikada neće biti pronađeni i to je jedna vrsta prokletstva onoga što mi radimo. Unaprijed ste svjesni da zadatak koji ste primili na vlastita pleća nikada neće biti do kraja ispunjen. Da uvijek postoji neka majka, neki otac, brat, sestra…koji neće pronaći svog najvoljenijeg sve dok i oni biološki ne nestanu", kaže Mašović..

Dodaje da nigdje u svijetu nije zabilježen tako veliki broj otkrivenih sudbina nestalih nakon nekog sukoba. BiH je uvjerljivo na prvom mjestu kad je u pitanju pronalazak nestalih.

Kad je u pitanju Srebrenica, od 8.372 zabilježena imena, pronađeni su ostaci 7.111 žrtava.

Mašović pamti sve priče majki, supruga, sestara i kaže da to nije ništa neobično s obzirom na to koliko puta su se susreli.

Nije to samo jedan susret. To su majke ili članovi porodica koji su se na desetine ili stotine puta susreli sa mnom, bilo u Sarajevu ili mjestima njihovog življenja. To su na desetine puta ispričane priče. Ponekad je zaista ljudski pristup važniji u trenutku od informacije o sudbini njihovog najbližeg. Sve probleme smo morali pobjediti s njima. Morate naći neke riječi utjehe, morate je ohrabriti i dati nadu, ali ne lažnu – kazao je naš gost.

Sve su priče strašne i bolne, ali mu najteže pada susret sa malom djecom kao žrtvama, poput male Fatime koju su skrivale holandske vlasti u masovnoj grobnici. To je jedina masovna grobnica koju nisu formirali zločinci.

"Kad god sam mislio da sam ispričao ono što mi je najteže palo, desilo se da nakon par mjeseci ili godinu doživim nešto još teže. Ti mali dječiji životi sa kojima su se zločinci na tako bestijalan način obračunavali, da je to ljudskom umu zaista nepojmljivo. Kako neko uopšte može posegnuti za smrtonosnim oružjem na dijete od deset mjeseci. Ostajete zapanjeni količinom zla i da ljudski um tako nešto uopće može zamisliti", priča Mašović.

On dodaje i da postoje trenuci i kada je bolje pustiti suzu, jer bi u suprotnom čovjek eksplodirao. Nemoguće je u sebi zadržati toliku količinu emocija.