UGLEDNI IZRAELSKI LIST PIŠE: Zašto Izrael treba priznati genocid u Srebrenici

Velika podrška naporu globalnog priznanja genocida u BiH - kao i čin solidarnosti - bilo bi da Knesset obilježi Srebrenicu u Izraelu i usvoji rezoluciju po uzoru na američki Kongres

  • Društvo

  • 17. Jul. 2021  

  • 0

U oktobru 1943. godine, mladić imena Hamed Karčić pobjegao je iz Višegrada. Srpske kraljevske snage poznate kao četnici napale su grad i mnogi Bošnjaci su vidjeli šta im se sprema, piše novinar Hamza Karčić za Oslobođenje.

Bježeći u brzini, Hamed je bio lagano obučen i nije imao vremena da spakuje svoju zimsku odjeću. Dok se probijao sa ostalim Bošnjacima kroz šume i planine prema većinski naseljenim muslimanskim područjima centralne Bosne, Hamed je zadobio tešku prehladu koja mu je ostavila reumatizam što će ga pratiti u godinama koje slijede.

Višegradski most

Bošnjaci koji nisu imali dovoljno sreće da pobjegnu pretrpjeli su masovna nasilja od ruku četničkih snaga na starom mostu iz osmanskog vremena koji je postao mjesto masovnih egzekucija.

Kada je Josip Broz Tito, komunistički vođa koji je postao doživotni predsjednik, izašao 1945. godine kao pobjednik, Bošnjacima je bilo dozvoljeno da se vrate kućama. Hamed je izgradio ponovo svoj život u Višegradu, podižući svoju porodicu i živeći tiho kao stolar do 1992. godine.

Aprila te godine, srpske paravojne snage ponovo su napale Višegrad. Srpsko pobunjeničko vođstvo pokušalo je da se otcijepi od Bosne i izdvoji u vlastitu državu. Višegrad i drugi gradovi uz rijeku Drinu na granici sa Srbijom trebali su da budu "očišćeni" od njihovog muslimanskog stanovništva da bi se ostvario san Velike Srbije.

Sada, gotovo pedeset godina kasnije, Hamed je morao ponovo da bježi. On i njegova porodica požurili su da napuste svoju kuću prije nego što je grad u potpunosti pao u ruke paravojnih snaga. Dok se pripremao da napusti Višegrad, Hamed se u mislima vratio u sličan dan prije gotovo pola vijeka. "Neću se ponovo nahladiti kao 1943. godine", rekao je svojoj porodici, vrativši se u kuću i – ovaj put – ponio je svoju zimsku odjeću. Još jednom, višegradski most je bio mjesto egzekucije nebrojenih Bošnjaka.

Hamed i njegova porodica došli su do područja pretežno naseljenih Bošnjacima da bi na kraju postali izbjeglice u Njemačkoj. Dva puta u toku svog života Hamed je morao da bježi od istih istrebljivačkih napada i da počinje ispočetka.

Prije nekoliko godina, nakratko prije smrti, Hamed, moj praamidža, posjetio je kuću mojih roditelja. Iako je bilo toplo ljetno predvečerje, Hamed je zamolio moju majku da mu donese ćebe kako bi prekrio koljena. Reumatizam je uzeo svoj danak isto kao i iskušenje muslimanskog života u Višegradu. Ipak, prema standardima sudbine Bošnjaka istočne Bosne, on je bio neuobičajeno sretan. Mnogi drugi nisu preživjeli da još jednom počinju ispočetka.

Sudbina Hameda Karčića je paradigma bošnjačkog iskustva u istočnoj Bosni. Usmene historije porodica iz istočne Bosne pune su spomena masovnih zločina, bježanja, seoba, povratka i nakon toga ponavljanje kruga nasilja nekoliko decenija kasnije. Međutim, nešto se ipak promijenilo.

Za razliku od zločina iz 1943. godine, o kojima se pričalo unutar porodica a koji nisu imali službeno priznanje u komunističkoj Jugoslaviji, stradanje Bošnjaka 1992. godine zadobilo je svjetsku pažnju. Medijski izvještaji i TV snimci izgladnjelih ljudi iza bodljikavih žica, opsada Sarajeva i talasi izbjeglica u Zapadnoj Evropi, učinili su Bosnu dijelom udarnih vijesti. Možda nigdje ta pažnja nije bila važna i značajna kao u koridorima moći u Washingtonu DC.

Više od 5.000 milja daleko od Višegrada, ovaj put stradanje Bošnjaka postalo je pitanje za koje se zauzeo jedan broj američkih zakonodavaca na Capitol Hillu. Ono što se promijenilo tokom 50 godina bilo je da je Hamedova patnja iz 1943. godine postala porodična historija; njegovo stradanje i stradanje njegovih sugrađana 1990-ih postali su pitanje vanjske politike u glavnom gradu jedine preostale svjetske supersile.

Dok su administracije predsjednika Georgea H. W. Busha i Billa Clintona bile neodlučne o pitanju reakcije na situaciju u Bosni i Hercegovini, jedna ad hoc dvostranačka kongresna grupa zagovarala je vojnu intervenciju. Predvođeni senatorom Bobom Doleom i Josephom Liebermanom, među ovim probosanskim jastrebovima bili su i kongresmeni Frank McCloskey i Tom Lantos.

Lantos, rođeni Mađar, bio je jedina osoba koja je preživjela holokaust a da je izabrana u Kongres. On je bio među prvima koji je na Capitol Hillu razumio prijetnje koje su dolazile od Slobodana Miloševića i njegovih osvajačkih ratova. I zaista, američki jevrejski senatori i kongresmeni su imali ključnu ulogu u podršci bošnjačkih prava na odbranu i prava BiH na samoodbranu.
Dole, Lieberman i drugi probosanski jastrebovi insistirali su ranih 1990-ih da se čini genocid nad Bošnjacima. Jedan broj američkih zakonodavaca pozivao se na Konvenciju o genocidu u nadi da će ona prouzrokovati kako američku tako i međunarodnu reakciju da se prekine rat i spriječe stradanja. Probosanska grupa u Kongresu je vršila pritisak na administraciju da se ukine UN embargo na oružje koji je sprečavao Bosnu da se vojno brani.

Lieberman je zajedno sa Doleom vršio pritisak na Clintonovu administraciju da urade više za Bosnu. Ova upečatljiva dvostranačka probosanska koalicija je uspjela da se usvoji zakon o ukidanju embarga na oružje u ljeto 1995. godine. Pritisak koji je dolazio sa Capitol Hilla je igrao ključnu ulogu u usmjeravanju Bijele kuće da podrži NATO zračne napade u kasno ljeto 1995. godine i da poduzme ozbiljnu diplomatsku ofanzivu koja je utrla put Dejtonskom mirovnom sporazumu.
Značajna uloga koju je Kongres imao 1990-ih u pritisku na Clintonovu administraciju da u konačnici interveniše u BiH ponovljena je deset godina kasnije. Na desetu godišnjicu Srebrenice 2005. godine, Predstavnički dom i Senat usvojili su vrlo važne rezolucije obilježavajući genocid.

Rezolucija američkog Senata, među čijim supredlagačima su bili tadašnji senatori Joseph Lieberman i Joe Biden, proglasila je da "politike agresije i etničkog čišćenje provedene od strane srpskih snaga u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine predstavljaju zločin genocida prema Članu 2." Konvencije o genocidu. Ovaj jednoglasno usvojeni dokument (S. Res. 134.) utvrdio je da su snage bosanskih Srba imale "direktnu podršku vlasti u Saveznoj Republici Jugoslaviji (Srbija i Crna Gora)".
Nekoliko dana nakon usvajanja ove rezolucije Senata, Predstavnički dom usvojio je sličnu rezoluciju (H. Res. 199.) predloženu od republikanskog kongresmena Chrisa Smitha uz podršku 39 kongresmena, uključujući pokojnog Toma Lantosa. Smithova rezolucija usvojena je ubjedljivom većinom od 370-1. Senat i Predstavnički dom potvrdili su 2005. godine ono što su pojedinačni senatori i kongresmeni govorili od početka 1990-ih.

Činjenica da su oba doma američkog Kongresa potvrdila genocid u Bosni i Hercegovini je posebno značajna. Kongresne rezolucije su doprinijele onome što je američki novinar Peter Maass nazvao ''kodifikacija'' genocida u BiH.

Za razliku od američkog Kongresa, Evropski parlament je ublažavao jezik genocida u svojim rezolucijama. U julu 2005. godine, Evropski parlament je obilježio "čin genocida u Srebrenici - Potočarima" - znači masovne egzekucije u julu 1995. u Srebrenici i oko nje. Naredna rezolucija koja je privukla veću pažnju iz 2009. pozvala je Evropsko vijeće i Evropsku komisiju da obilježe 11. juli kao "Dan obilježavanja srebreničkog genocida u EU".

Razlike između američkog i evropskog parlamentarnog obilježavanja genocida su drastične. Kongres je konzistentno utvrdio da je počinjenje genocida trajalo tri i po godine – od 1992. do 1995. Evropski parlament je genocid lokalizirao na juli 1995. godine. I Evropski parlament i Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju ograničili su i lokalizirali genocid samo na Srebrenicu.

Tendencija evropskih zvaničnika da umanje razmjere zločina potvrđena je još jednom nakon nedavne konačne presude Ratku Mladiću. Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg i predsjednik Evropskog vijeća Charles Michel su tvitovali #SrebrenicaMassacre pri čemu su odstupili od utvrđenog i preciznog definisanja zločina genocida u BiH.

Rezolucije o Srebrenici

U proteklim godinama je određeni broj parlamenata, uključujući one u Crnoj Gori, Makedoniji, Kanadi, Hrvatskoj, Australiji i na Kosovu, usvojio rezolucije o Srebrenici. Na ovaj način je došlo do šireg priznanja najvećeg zločina u Evropi nakon holokausta. Međutim, UN nije usvojio rezoluciju o Srebrenici. Nakon molbe tadašnjeg predsjednika Srbije Tomislava Nikolića Rusija je uložila veto na rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 2015. godine.

Međunarodno priznanje genocida u BiH je ključno u suzbijanju negiranja genocida i ratnih zločina ne samo od srpske strane već i od bijelih nacionalista širom Evrope, kao i tvrdokornih ljevičara koji su glasni negatori od početka.

Prema Gregoriju Stantonu, ekspertu u oblasti studija genocida, negiranje je zadnja i neizostavna faza genocida koja uvijek dolazi nakon izvršenja zločina genocida. Ova faza "nagovještava i buduće genocidne masakre". Bosansko-australijski profesor Hariz Halilović uveo je novu fazu negiranja genocida – trijumfalizam ili glorifikacija genocida od strane izvršilaca, njihovih nasljednika i podržavalaca.

Imperativ međunarodnog priznanja genocida je sada još važniji. Velika podrška ovom naporu globalnog priznanja genocida u BiH - kao i čin solidarnosti - bilo bi da Knesset obilježi Srebrenicu u Izraelu i usvoji rezoluciju po uzoru na američki Kongres.
Priznanje je i važno zbog nekoliko trendova koji su trenutno prisutni u Evropi, a i šire. Širenje neliberalne demokratije u Centralnoj i Istočnoj Evropi, širenje islamofobije u Evropi, uspon krajnje desnice i antiintervencionizma na ljevici i desnici znači da će sve veće antimuslimanske tendencije širom Evrope u kombinaciji sa trendom negiranja genocida dovesti do umanjenja i minimizacije razmjera zločina genocida u BiH.

Prilika da se međunarodno kodifikuju činjenice genocida počinjenog u srcu Evrope se šokantno umanjuje u vremenu u kojem živimo.

(Ovo je prevod teksta izvorno objavljenog u izraelskom liberalnom listu Haaretz 9. jula 2021.)

loading...

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...