DENIS ZVIZDIĆ NAJAVIO POLITIČKU OFANZIVU: "Nema razloga da Bakiru Izetbegoviću ne ispunim želju"!

O protekloj posjeti američkih i evropskih zvaničnika BiH i razgovora o reformi izbornog zakonodavstva, evropskom putu BiH, ali i drugim pitanjima za BHRT govorio je Denis Zvizdić, zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamenta Bosne i Hercegovine.

  • Politika

  • 18. Jul. 2021  

  • 13

Medijski interesantan posljednjih sedmica, posebno nakon istupanja iz Stranke demokratske akcije, prilično jasno potvrđuje nagovještaje kadidature za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Gospodine Zvizdiću, već duže vrijeme stručnjaci kostatuju da politička situacija u Bosni i Hercegovini nije bila teža od potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Imamo zapaljivu retoriku, imamo stalne pokušaje potpune blokade institucija kako bi se ova zemlja prikazala nemogućom i neodrživom, a s druge strane imamo američko-evropsku inicijativu koja bi trebalo da pokrene neke procese. Na početku ćemo odmah razjasniti zašto je situacija ovakva kakva je sad i šta vi očekujete od novog američko-evropskog zamaha, kako god on izgledao?

Situacija u Bosni i Hercegovini u smislu njenih integracija, ako govorimo o evropskim integracijama i NATO integracijama i u smislu potrebe njene unutrašnje reintegracije, je vrlo složena ali, po mom mišljenju, to je, ustvari, kontinuitet politika strana koje dolaze iz bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, dominantno SNSD-a, koji ne želi Bosnu i Hercegovinu kao prosperitetnu, funkcionalnu, uspješnu i evropsku državu. Dakle, to je politika koja na neki način želi u kontinuitetu da derogira snagu državnih institucija, da derogira sve prerogative države i da fokus prebaci na nivo entiteta za koje se nada da će biti važni ili da će imati neku ulogu u budućim integracionim procesima Bosne i Hercegovine.

alt

Dakle, pojednostavljeno kazano, u Bosni i Hercegovini postoje dvije politike. Postoji proevropska politika, postoje proevropske stranke, koje žele vidjeti Bosnu i Hercegovinu u Evropskoj Uniji, koje žele evropske vrijednosti na tlu Bosne i Hercegovine, a  to znači vladavinu prava, ekonomski prosperitet, sigurnost, dobre regionalne odnose… I postoje druge, antievropske snage koje se, ustvari, plaše uvođenja evropskih vrijednosti jer evropske vrijednosti znače sistem, vladavinu prava i, naravno, povećani nivo ljudskih prava i sloboda. To je razlog zbog čega mi kontinuirano svjedočimo problemima u Bosni i Hercegovini jer pitanje je potpuno jednostavno: ako se svi zalažu za Evropsku Uniju i kažu da postoji konsenzus u Bosni i Hercegovini o evropskim integracijama, zašto onda ne prihvatimo sve preporuke iz mišljenja Evropske Komisije, zašto ne radimo kontinuirano na njihovoj realizaciji i povećanju kredibiliteta Bosne i Hercegovine pred evropskim institucijama?

U razgovorima sa američko-evropskom delegacijom, u kojima su učestvovali i predstavnici stranaka na vlasti i opozicija, nekako se izborni zakon, odnosno njegova reforma nametnula kao glavno pitanje u Bosni i Hercegovini. Činjenica je da sve stranke na vlasti govore da žele jedan prosperitetan, evropski, savremeni izborni zakon, ali bježe od toga da taj zakon sadrži ono što je najvažnije – elektronsko glasanje. Zbog čega imamo deklarativno zalaganje za izborni zakon i za njegovu reformu, a svi na vlasti bježe od tog evropskog principa da se u svakom trenutku može provjeriti glas koji je građanin dao nekome?

Prije svega, ja ne mislim da je izborni zakon najvažnije pitanje u Bosni i Hercegovini i mislim da je to pogrešan pravac razvoja političkih, ekonomskih i društvenih pitanja u Bosni i Hercegovini, odnosno put kojim ga vode vladajuće partije. Ako sada izađemo vani i anketiramo deset ili dvadeset ili stotinu naših građana i pitamo ih šta je važnije – ekonomski status, dobar životni standard, sigurnost, dobar sistem obrazovanja, dobar zdravstveni sistem – ili je važan izborni zakon, onda će 99% građana reći da im je mnogo važniji njihov životni standard, sigurnost, zdravlje njihove djece, dobar sistem obrazovanja, školstva, zdravstva itd. Nažalost, izborni zakon je sad postao dominantna tema. Tu, kao što se to inače dešava zadnjih godina, imamo potpuno različita mišljenja ključnih političkih aktera na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni. Pokušavaju se izbjeći preporuke i OSCE-a i Venecijanske komisije, pokušava se izbjeći uvođenje evropskih, demokratskih izbornih standarda kakvi važe u svim demokratskim društvima, ali evo, i to razumijem. Bosna i Hercegovina je specifična zemlja i mislim da izborni zakon u konačnici mora biti izraz jednog suptilnog odnosa između građanskoga i etničkoga. Dakle, politički suverenitet pripada građanima Bosne i Hercegovine. U tom smislu, to mora biti jedno od baznih načela, ali isto tako, moramo omogućiti i ravnopravnost građana i jednakopravnost naroda i ostalih u Bosni i Hercegovini. Ima tu, naravno, i specifično pitanje, koje je posebno došlo do izražaja. To je pitanje koje nameću predstavnici građana hrvatske nacionalnosti ili predstavnici njihovih političkih opcija kao što je HDZ BiH o načinu izbora hrvatskih predstavnika u državne institucije u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti. Ja mislim da tu treba poštovati evropske demokratske standarde, ali i uvažiti specifičnosti Bosne i Hercegovine. Hrvatski narod je najmalobrojniji narod u Bosni i Hercegovini. Odraz demokratije svake države jeste upravo da se najmalobrojniji narodi najkomotnije osjećaju u takvim društvima i mislim da treba kreirati sve procese na način da se niko ne osjeća ugroženim. Treba cijeniti ulogu svakog građanina i svakog naroda. Evo, možemo se sjetiti izuzetno značajne uloge građana hrvatske nacionalnosti u vrijeme referenduma za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. Hrvati su glasali za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, pokazali da je ovo njihova domovina i, naravno, svi dalji procesi treba da budu kreirani na način da i Bošnjaci i Hrvati i bosanski Srbi razumiju da je Bosna i Hercegovina njihova domovina, a ne nikako da imaju neke rezervne domovine.

Zbog toga je u tom smislu izborni zakon važan, ali ne mislim da je on trebao postati prioritetno pitanje, koje je zasjenilo sva druga pitanja u Bosni i Hercegovini, od pandemije, ekonomskog razvoja, sigurnosnih pitanja, vladavine prava i tako dalje…

Vratićemo se izbornom zakonu nešto kasnije, zapravo ste ovim odgovorom načeli moje sljedeće pitanje. Već godinama su interesi građana, ono što građani žele u Bosni i Hercegovini u realnom životu, i ono što prezentuju najuticajnije stranke u zemlji u velikom raskoraku. Pomenuli ste neka značajna politička pitanja, koja su značajna samo zato što ih neko nameće kao značajna, a inače se malo govori o nekakvim ozbiljnim, ljudskim potrebama i problemima. Kako ćemo to dovesti u ravnotežu i kad će politička elita u Bosni i Hercegovini shvatiti da se nekako odmakla od stvarnosti i da ne razumije probleme običnog čovjeka?

Pa sve dok, evo, kao što sami kažete, politička elita ne bude razgovarala o životnim temama i dok životna i najvažnija pitanja za građane Bosne i Hercegovine ne budu dominantna na političkim i svim drugim sastancima, naravno da ćemo biti u problemu. Mi svjedočimo da se stalno recikliraju pitanja prošlosti, svjedočimo vrlo rigidnim, radikalnim izjavama političkih lidera, pogotovo koji dolaze iz bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, koje, naravno, traže i izazivaju odgovore predstavnika drugih političkih partija i naroda. Na takav način se stalno vrtimo u spirali tenzija, blokada, svađa, koje pogoduju upravo onim ljudima koji to produciraju. Možda je najbolji primjer ponašanje, posebno u zadnjih, evo, mjesec dana gospodina Dodika, koji, umjesto da održava redovne sjednice Predsjedništva Bosne i Hercegovine, da radi na promociji Bosne i Hercegovine na međunarodnom planu, na privlačenju stranih investitora, na nabavci vakcina, na podizanju statusa i autoriteta Bosne i Hercegovine, suverene, nezavisne i cjelovite u međunarodnim okvirima, on daje izjave koje su toliko brutalne da ih zdrav čovjek ne može niti pojmiti niti razumjeti. Recimo, izjava da se u Srebrenici, mjestu gdje se dogodio genocid nad Bosnjacima, ukopavaju prazni tabuti.

alt

To je, ustvari, početak jedne izborne kampanje, to su obrisi strategije izborne kampanje, koje već sada možemo prepoznati. Ona će se voditi upravo na tim rigidnim temama, temama prošlosti, temama koje su potpuno suprotne civilizacijskim, moralnim vrijednostima na ljudskom i političkom planu, a nećemo se posvetiti bitnim pitanjima kao što je ekonomski razvoj, stavljanje naših resursa u funkciju ekonomskog razvoja, kao što je privlačenje stranih investicija, jačanje vladavine prava, jačanje regionalnih odnosa i konačno prihvatanje istine o događajima iz prošlosti, bez pokušaja revizije, jer samo se na bazi istine i pravde koja će doći poslije istine može govoriti o jako značajnim procesima i podizanju pomirenja i povjerenja. Dakle, nisam siguran i nisam optimista da će ključne životne teme biti na stolu niti izborne kampanje, niti bilo kojeg sastanka kojim svjedočimo ovih dana.

Ali gospodine Zvizdiću, kako da promijenimo tu paradigmu političkog djelovanja zasnovanu na destrukciji. Postoje ljudi u institucijama Bosne i Hercegovine koji dvadeset godina žive i rade ovdje i sve što su uradili je destrukcija. Jesu li ti ljudi sposobni da naprave bilo šta konstruktivno jer mi ne pričamo samo o državi. Pričamo o ljudima koji žive u ovoj državi, o ljudima koji žive u oba entiteta.

Personalno, vjerovatno su spremni da rade na konstruktivnim projektima i aktivnostima. No, oni su samo produkt politike kojoj pripadaju, koja je u suštini destruktivna. Zaista moramo jasno razumjeti da u ovom trenutku predstavnici političkih partija iz Republike Srpske, koji su u vladajućoj koaliciji na nivou Bosne i Hercegovine, dominantno SNSD, ne žele da Bosna i Hercegovina bude funkcionalna, prosperitetna država, da bude država koja ima kredibilitet u regionalnim i međunarodnim odnosima. Zbog toga imamo takav pristup ključnim pitanjima, koji je potpuno suprotan od onoga što  je potreba za napretkom Bosne i Hercegovine. Evo, ja sam poslao određeni broj amandmana na budžet institucija Bosne i Hercegovine, koji je upravo odraz politike o kojoj sada pričamo. Budžet je za ovu u odnosu na prošlu godinu povećan za skoro 30 miliona, ali neke stavke koje su bitne za promociju Bosne i Hercegovine, za ekonomiju, za privredu, koje su bitne za jačanje javnog zdravlja Bosne i Hercegovine, su smanjene. Smanjen je, recimo, iznos koji pripada kulturi za skoro 300 hiljada, smanjen je iznos za sport, smanjeni su iznosi za nauku… Iznos za iseljeništvo je nula!!! To, ustvari, govori o odnosu ovoga Vijeća ministara prema nekim ključnim kategorijama. Naša dijaspora nije, kako se to žargonski kaže, niti smije biti samo bankomat za Bosnu i Hercegovinu. To je resurs, izvanredan resurs naučnog razvoja, privrednog razvoja, ekonomskog razvoja, lobiranja za Bosnu i Hercegovinu itd… I ako želimo tu dijasporu, da vratimo njen interes ka Bosni i Hercegovini, onda se moramo potruditi od strane bosanskohercegovačkih institucija da stvorimo ambijent da bi naša dijaspora bila u potpunosti zainteresirana za događaje u  Bosni i Hercegovini i ne može na razdjelu za dijasporu biti iznos nula. Dakle, to su samo neki mali segmenti, ali vrlo značajni, simbolični, koji pokazuju kakav je odnos Vijeća ministara, odnosno onih stranaka koje su u Vijeću ministara, prema nekim ključnim pitanjima u Bosni i Hercegovini. Prema tome, moramo razdvojiti dvije stvari: mi u Evropi i u svijetu imamo jake i moćne prijatelje. Prije četiri-pet godina mi smo imali britansko-njemačku inicijativu i imali smo Berlinski proces, koji su jasno pokazali naklonost i prijateljstvo Njemačke i Velike Britanije u vrijeme dok je bila članica Evripske Unije. Ti procesi, pogotovo Berlinski proces, su bili izvorište ogromnog broja vrlo značajnih projekata u oblasti cestovne infrastrukture, energetske infrastrukture, razvoja demokratije, regionalnog povezivanja, jačanja zajedničkog tržišta itd. Sad imamo novu američko-evropsku inicijativu, ali dominantne zemlje unutar te inicijative su ponovo Sjedinjene Američke Države. Dakle, Amerika kao jedan od najvećih, najvažnijih strateških partnera Bosni i Hercegovini, i naravno, Njemačka, koja je jedan od naših najvažnijih partnera unutar Evropske Unije. Prema tome, mi moramo stvoriti ambijent da Bosna i Hercegovina postane najvažniji strateški partner Sjedinjenih Američkih Država na Zapadnom Balkanu u svakom smislu – u smislu geopolitike, u smislu svih drugih strateških uticaja koje Amerika želi ostvariti na ovome područuju, uključujući i otvaranje Bosne i Hercegovine za značajne investicije iz Sjedinjenih Američkih Država, kojih do sad nije bilo. Mi se moramo otvoriti za investicije iz Sjedinjenih Američkih Država i moramo stvoriti ambijent da privučemo investicije iz Evropske Unije, dominantno iz onih zemalja koje su naši najveći vanjskotrgovinski partneri kao što su Njemačka, Austrija, Italija, Hrvatska… Puno je posla pred nama. Imamo jako puno prijatelja u Evropi i u svijetu, moramo iskristiti njihovu naklonost prema Bosni i Hercegovini i na neki način savladati antievropske, antidemokratske, anticivilizacijske snage, koje su, nažalost, najjače u Bosni i Hercegovini. Dakle, to je taj paradoks, da mi imamo vrlo jake snage, koje su protiv državnosti i protiv Bosne i Hercegovine u Bosni i Hercegovini, a imamo ogroman broj prijatelja van Bosne i Hercegovine.

Gospodine Zvizdiću, do izbora naredne godine još je daleko i rano je govoriti o nekim kadrovskim rješenjima, ali otkako ste istupili iz Stranke demokratske akcije mnogi mediji i mnogi analitičari vide vas kao izglednog kandidata za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.  Na kraju krajeva i gospodin Bakir Izetbegović je rekao da očekuje vas na nekoj drugoj strani kao protivkandidata. Koliko je to realno? Vi se još niste izjasnili o načinu nastavka vašeg političkog djelovanja, ali predviđanja su jednostavno takva.

Hvala svima koji misle da imam kapacitete, znanja i vještine da mogu obavljati tu izuzetno značajnu funkciju člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Još je rano govoriti o nekim konačnim odlukama koje ću donijeti, ali već sam i ranije rekao da ne isključujem takvu mogućnost kandidature. Ona nije moj imperativ, ona nije razlog zbog čega sam napustio Stranku demokratske akcije. Stranku demokratske akcije sam napustio zbog neslaganja sa aktuelnom situacijom, stanjem u SDA, promjenama koje, po meni, nisu suštinske nego deklarativne, koje sigurno ne vode napretku i razvoju Stranke demokratske akcije. Dakle, više nisam htio biti saučesnik u takvim procesima, a istovremeno nisam se i dalje mogao praviti da ne vidim te negativne procese, koji značajno utiču na strukturu i kapacitet SDA. U kojem pravcu će dalje ići moj politički angažman, rekao sam da ću ostati u politici, to ćemo vidjeti. Vjerovatno će takve odluke i od strane mene biti okončane u narednih nekoliko mjeseci, ali evo, ima i onih koji me žele vidjeti eventualno kao nekog suparnika na političkoj sceni u smislu kandidature za člana Predsjedništva kao što je to rekao gospodin Izetbegović, pa onda ne vidim razloga da mu i ne ispunimo takvu želju.

Vaše istupanje iz Stranke demokratske akcije napravilo je značajan potres na političkoj sceni Bosne i Hercegovine. Bile su dominantne reakcije u dva pravca. Neki smatraju da ste iz karijerističkih pobuda izašli iz SDA, a drugi vas optužuju da ste previše dugo bili u Stranci demokratske akcije da bi vaš izlazak bio iskren. Kako komentarišete takve reakcije?

Ne postoji niti jedna reakcija koju nisam očekivao. Nijedna reakcija me nije iznenadila s obzirom da su takve reakcije kazali ljudi koje ja dugo znam i upravo oni ljudi koje sam uvijek cijenio i koji imaju svoj lični, moralni i politički integritet. Njihove izjave su sasvim korektne, sasvim normalne, odražavaju realno stanje, poštuju neki moj rad koji sam uložio u prethodnih 20-30 godina, a ove ostale izjave su ustvari oktroisane izjave. To su izjave ljudi koji ne misle tako i čije izjave su, ustvari, njihova želja da se dodvore nekome iz vrha Stranke demokratske akcije. Ja sam već ranije rekao da sam dugo razmišljao o mom izlasku, ali ja se nisam takmičio bilo s kim. Dakle, ja nisam bio u bilo kakvom takmičarskom odnosu da sam trebao izaći ranije ili da sam trebao izaći kasnije.  Niti sam negdje požurio, niti sam negdje zakasnio, ne postoje takvi ciljevi u kojima sam zakasnio… A izjave da sam izašao iz nekih klijentelističkih ili drugih namjera su, evo, mogu da kažem, jedan potpuni nonsens. Mogu reći i grub izraz, koji svi razumiju, da je to jedna potpuna glupost jer upravo sam ja napustio jednu vrstu političkog komfora… Moje kolege, čija imena neću spominjati jer je to sada pitanje Stranke demokratske akcije i u unutrašnje stvari se ne želim miješati, ali znam ogroman broj mojih kolega, visokopozicioniranih, koji imaju iste, pa čak i rigoroznije stavove o Stranci demokratske akcije i aktuelnoj situaciji u SDA nego što ih ja imam, a oni je ne napuštaju upravo zbog ove vrste političkog komfora. Brzo će novi izbori, brzo će liste, postoji mogućnost obnove mandata na određenim funkcijama u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti. Prema tome, ja sam, kako se to uobičajeno kaže, ostvaren čovjek u svakom smislu, politika nije moj neki kor-biznis od kojeg ja ovisim, kao čitav spektar dugih političara. Ja sam univerzitetski profesor, obnašao sam vrlo značajne funkcije na svim nivoima, na nivou kantona, na nivou Federacije, na nivou države Bosne i Hercegovine. Moj izlazak je izlazak iz zone komfora iz proste želje da se popravi stanje u Stranci demokratske akcije, što sam probao. Kad sam vidio da to nije moguće, onda sam izašao i nastaviću da radim na onim projektima i baviću se onim aktivnostima za koje mislim da su dobre za napredak, za jačanje Bosne i Hercegovine.

Gospodine Zvizdiću, završićemo ovaj razgovor jednim vrlo jednostavnim pitanjem. Bosna i Hercegovina se suočava sa značajnim odlaskom pametnih, inteligentnih, učenih ljudi. Ima li ova zemlja u ovom trenutku dovoljan broj kadrova da očuvaju njenu opstojnost i da se nekako uvežu u zajedničko djelovanje?

Ima. Bosna i Hercegovina ima dovoljan broj vrlo obrazovanih i sposobnih ljudi, koji raspolažu potrebnim znanjima i vještinama na istoj razini kao što su to njihove kolege iz regiona ili iz Evrope. Treba samo prisustvovati, recimo, događajima kada se promoviraju kolege studenti koji su završili fakultete. Ja sam prisustvovao u zadnjih pet-šest godina takvim događajima u Zetri kada se šest ili sedam hiljada studenata promovira u svoja zvanja. Treba razgovarati sa tom djecom koja su zlatne značke, čiji je prosjek na izuzetno teškim fakultetima 9,5 ili 10. Samo što, nažalost, takvi mladi, uspješni i perspektivni ljudi, ili nije važno, ljudi srednjeg doba koji su isto tako uspješni i imaju potrebna znanja i iskustva, ne mogu da dođu do izražaja. Oni nisu na onim mjestima na kojima bi trebali biti zato što njihova mjesta zauzimaju oni čija je ključna karakteristika ne kompetencija, nego podobnost. U momentu kad se zaista posvetimo razvoju društva znanja, a bez znanja nema napretka – dakle, znanje, nauka, inovacije su pokretačke forme, pokretačka snaga svakog društva na svijetu. Ključni izvozni rezultati, ne znam, jedne Švicarske ili snaga Singapura nije samo u prirodnim resursima, nego u znanju. Moramo se posvetiti društvu znanja i moramo dati priliku onima koji znaju najbolje raditi posao u svojoj struci, u svom esnafu, u svojoj oblasti, da vode državne institucije, preduzeća, da vode procese koji su bitni i na političkom i na ekonomskom i na društvenom planu. Sve dok se to ne dogodi, naravno da ćemo imati stalni problem u zaostatku u odnosu na regiju i na Evropu. A još jednom ponavljam, imamo kadrove, imamo čitavu plejadu, čitavu armiju mladih, sposobnih ljudi, koji od Bosne i Hercegovine mogu napraviti mjesto ugodnog življenja, mjesto unosnog poslovanja, društvo znanja i mjesto gdje će ti mladi ljudi sa svojim porodicama htjeti da ostanu. Samo im to političke partije trebaju osigurati.

(BHRT)

loading...

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 13

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...