O zakonu o zabrani negiranja genocida, potrebi da se negira i identificira sa počiniocima za N1 je govorila Florence Hartmann, nekadašnja glasnogovornica Tribunala u Haagu.

Hartmann je kazala da dvije godine nije bila u Sarajevu, te da se dugo ništa nije promijenilo, do sada.

“Dvije godine nisam došla. Sada se možda nešto hoće promijeniti, nije se dugo ništa promijenilo bez obzira što su sudovi radili, što činjenice se više i više znaju ali nekažnjivost, negiranje i revizionizam je favorizirao kako kolektivno i individualno da se više negira. To je dobilo sve veći zamah iz godine u godinu. To je bilo strateško negiranje, to je dio zločina i završna faza genocida i masovnih zločina“, kazala je i dodala:

“Ona je sistematski provođena”.

Kolika je odgovornost međunarodne zajednice u dopuštanju da se ovako dugo negira genocid?

“Inzko je napravio uvod da je očekivao da će lokalni političari sami to uraditi, pa onda pošto oni nisu on to uradi. Trebao je uvidjeti da već kasni, a kasni zato što ima blokadu, neutralizaciju takve odluke koje su važne za stabilizaciju takve odluke. Još uvijek postoje politike unutar BiH koje pokušavaju ukazivati da je BiH nefunkcionalna. Međunarodna zajednica to treba zaustaviti kada uvidi da se to dešava”, poručila je Hartmann.

Kako je dodala, činjenice koje su utvrđene ostaju i o tome se ne polemiše.

“Francuska je jedna od prvih članica EU koja je usvojila Zakon o zabrani negiranja Holokausta. Utvrđene su činjenice i onda je pitanje slobode govora o kojem se može debatirati. Utvrđene činjenice kao što su gasne komore u Holokaustu, genocidu u Srebrenici i drugim su utvrđene i tu nema polemike“.

Presuda Ratku Mladiću, potom Simatoviću i Stanišiću?

“Nove su presude, ali postojale su druge pravosnažne presude koje su se ticale tog perioda, ljudi su svjesni ali je bila javna strategija da se negira. Možete vidjeti individualno neki ljudi koji će pročitati, ali imate javnu politiku koja kolektivno zahtjeva da se negira. Ovo je bila blokada. Takav instrument u tome je novo, nije novo znanje nakon presude Stanišiću i Mladiću. To je instrument da se zaustavi jedna politika koja sistematski poništava ono što je temeljito urađeno. Činjenice tvrde jedno, a neka bajka se prodaje. Uvijek se kaže da onaj ko je pobjednik u ratu piše historiju. Neko pokušava pisati historiju i tako biti pobjednik“, kazala je.