Piše: AVDO AVDIĆ

Za one nešto mlađe čitaoce preporuka je da u nekom od pretraživača upišu ime Dušan Berić. Saznat će da je to bivši poslanik u Narodnoj skupštini RS-a, da je bio “prvoborac” Vojske Republike Srpske, da je bio kadar SDS-a i da ga je Odlukom od 30. juna 2004. godine visoki predstavnik smijenio sa javnih funkcija.

”Navedenom Odlukom takođe je zabranjeno g. Beriću vršenje bilo koje zvanične, izborne ili imenovane javne funkcije, kandidovanje na izborima i obavljanje funkcije u političkim strankama (‘zabrana’). Odlukom iz 2004. godine je dalje izričito utvrđena mogućnost ukidanja zabrane prema isključivom nahođenju visokog predstavnika”, piše i danas na stranici OHR-a.

”APLIKACIJA SE PROGLAŠAVA NEDOPUŠTENOM”

Godinu i po kasnije tadašnji visoki predstavnik Paddy Ashdown odlučio je ukinuti mjere zabrane Dušanu Beriću. U međuvremenu je Berić pokušao osporiti pravo visokog pradstavnika da ga smjenjuje. Zajedno sa Pantelijom Ćurguzom, Božidarom Vučurevićem, Dragomirom Ljubojevićem, Radomirom Lukićem, Milenkom Stanićem, Rodoljubom Đukanovićem, Savom Čelikovićem, Milanom Bogićevićem, Savom Krunićem, Zvonkom Bajagićem, Mirkom Delićem, Duškom Kornjačom, Vojislavom Gligićem, Draganom Dobrilovićem, Momirom Tošićem, Mihajlom Mijanovićem, Dragutinom Đurašinovićem, Slobodanom Šarabom, Milanom Tupajićem, Milanom Ninkovićem, Milošem Lazovićem, Aleksandrom Savićem, Milošem Tomovićem, Nadom Radović i Čedomirom Popovićem, SDS-ovim kadrovima koje je 2004. godine smijenio Paddy Ashdown, pravdu je zatražio u Strasbourgu. Zastupao ih je beogradski profesor prava Kosta Čavoški. Smijenjeni SDS-ovi kadrovi tvrdili su da im nije dopušten “pravni lijek”, odnosno da im je ukinuto pravo žalbe na odluku OHR-a. Pozvali su se, pored ostalog, i na odluku Ustavnog suda BiH br. U 9/00, od 3. novembra 2000. u kojoj je Sud izrazio mišljenje da “akti visokog predstavnika, kada visoki predstavnik djeluje supstituirajući domaće vlasti, mogu biti predmetom kontrole Ustavnog suda utoliko ukoliko bi ovi akti inače bili podložni kontroli po domaćem pravu, dok ovlasti koje se vrše isključivo prema Aneksu 10 (u daljem tekstu: međunarodni mandat visokog predstavnika) ne mogu biti podložne takvoj kontroli.”

”Aplikacija se proglašava nedopuštenom”, odlučit će jednoglasno sudije Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.

Evropski sud, tako, konstatuje da “poštivanje ljudskih prava predstavlja važan doprinos postizanju mira u svijetu, ostaje činjenica da Vijeće sigurnosti UN-a ima primarnu odgovornost, kao i široke mogućnosti prema Poglavlju VII, da realizira ovaj cilj, a posebno kroz mjere prisile”.

NAMETANJE ODLUKA

”Odgovornost Vijeća sigurnosti je, u ovom pogledu, jedinstvena i nastala je kao pandan zabranama, sada u međunarodnom običajnom pravu, za unilateralnu upotrebu sile”, konstatira Evropski sud za ljudska prava, navodeći da je Vijeće sigurnosti prebacilo dio svojih ovlaštenja na OHR, što dokazuje činjenica da visoki predstavnik redovno podnosi izvještaj Vijeću sigurnosti.

Pozivajući se na ove stavove, Evropski sud za ljudska prava donosi istu odluku i u predmetu Dragan Kalinić protiv BiH, dajući za pravo Uredu visokog predstavnika da nameće odluke u skladu sa svojim ovlaštenjima.

Proteklih dana smo svjedočili brojnim izjavama zvaničnika Republike Srpske kojima se pokušava osporiti pravo visokog predstavnika na nametanje odluka. Jedna od teza, što “nezavisnih” analitičara, što zvaničnika RS-a jeste da je OHR mogao smjenjivati funkcionere, ali ne i donositi zakone. Stoga se vratimo kratko u prošlost. Prvo je u novembru 2000. OHR nametnuo Zakon o Sudu BiH, da bi dvije godine kasnije visoki predstavnik Paddy Ashdown donio “paket mjera da bi pomogao BiH u naporima da se suprotstavi organiziranom kriminalu i korupciji”. Tada su nametnuti Krivični zakon BiH i Zakon o krivičnom postupku BiH. U tada nametnutom Krivičnom zakonu BiH utvrđeno je krivično djelo - genocid. Zvaničnici RS-a niti bilo ko drugi nisu osporili pravo OHR-u nametanja tog zakona. Na osnovu tog zakona Tužilaštvo BiH optužilo je desetak osoba za krivično djelo genocida. Svi advokati i sve institucije RS-a su sarađivali sa bh. pravosuđem i na predmetima u kojima su se optuženi teretili za genocid. Zašto je sada sporno negiranje ranije prihvaćenog krivičnog djela?

(Oslobođenje.ba)