Ekipa emisije Istraga sedmice, predvođenja njenim urednikom Avdom Avdićem, prva je medijska ekipa iz ovog dijela Evrope koja je ušla u Siriju nakon munjevite vojne operacije sirijskih revolucionarnih snaga i pada režima porodice Assad koja je 54 godine vladala ovom bliskoistočnom zemljom. 

Ubrzo po povratku u Sarajevo, razgovarali smo sa Avdićem o iskustvima sa ovog dugog putovanja, sigurnosnoj, socijalnoj i političkoj situaciji u Siriji, strahu, opreznosti i iščekivanjima Sirijaca.

Razgovarao: Samir BEGOVIĆ

Koje ste gradove posjetili na putovanju u Siriju? Kakva je sigurnosna situacija u Siriji? Jeste li imali određenih problema tokom putovanja?

Nismo imali nikakavih problema. Svi oni koji govore da je u ovom trenutku visok stepen nesigurnosti, ne govore istinu. Oni koji su bili dolje se mogu uvjeriti da je put poprilično siguran. Druga je stvar što je zemlja još uvijek u ratu, što je većina ljudi pod oružjem, ali mi nismo imali nikakvih problema, a prošli smo skoro 580 kolimetara u jednom pravcu, i isto toliko nazad od sjeverne granice sa Turskom pa sve do Damaska. Dakle, duž Sirije prošli smo 580 kilometara bez ikakvih problema. Prošli smo Homs, Hamu, Idlib i Azaz. U tih 5 gradova gdje smo bili i kroz koje smo prošli nikakvih problema nismo imali.

Kako žive obični Sirijci, šta ste imali priliku vidjeti u sirijskim gradovima? Od čega žive, da li je to humanitarna pomoć ili...?

Na sjeveru zemlje, uz granicu sa Turskom, živi se u prilično lošim uslovima. Još uvijek imate improvizirane kampove gdje su smještene izbjeglice i ti ljudi uglavnom žive od određene pomoći međunarodnih i turskih humanitarnih organizacija.

Kada idete prema Idlibu, tu je već uspostavljena određena vrsta sistema. Možete, naprimjer, vidjeti saobraćajnu policiju kako reguliše saobraćaj. To je dio zemlje koji je kontrolisao HTS odnosno Slobodna sirijska armija i prije nego što je pao režim Bashara al-Assada. Također, stanje u Homs je jako dobro u ovom trenutku.

Naravno, puno je velikih gradova čiji su dijelovi potpuno devastirani tokom akcija ruskih i iranskih snaga, zajedno sa snagama Bashara al-Assada, i tu se vidi veliko siromaštvo. Kada dođete u Damask, tamo nema struje tokom dana, nemate uličnu rasvjetu, internet je katastrofalan. Hoteli koji su osvijetljeni uglavnom imaju svoju neku proizvodnju električne enregije, na agregate. Dakle, osjeti se velika doza siromaštva, ali osjeti se i velika doza straha.

Kakvo je raspoloženje Sirijaca trenutno? Kako gledaju na dolazak novih vlasti?

Na sjeveru države je slavljeničko raspoloženje. Također, kada idete prema jugu, slično je raspoloženje i u Hami i Homsu. U tim gradovima vidite da je poprilično dobro raspoloženje i da ljudi proslavljaju pad režima Bashara al-Assada.

U Damasku još uvijek možete vidjeti određenu tenziju i određenu vrstu straha. Neizvjesnost je velika, oni ne znaju šta ih čeka. Imate ljude koji su rođeni i živjeli svojih 30 do 40 godina pod diktaturom Hafeza i Bashara al-Assada i sada se desio prevrat. Oni više nisu na vlasti i ljudi u glavnom gradu nikome ne vjeruju i ne možete vidjeti veliko oduševljenje. Osim kod određenih osoba što dolaze, obilaze zatvore i traže svoje nestale, ali ne možete primijetiti određeno političko zadovoljstvo.

Šta će ova, nazovimo je revolucijom, donijeti Sirijcima. Da li će ona, da tako kažem, "preživjeti" i uspjeti realizirati svoje namjere? I možemo li reći šta su namjere novih vlasti, kakvu državu grade?

Mi smo tek došli nakon prevrata i još uvijek nije uspostavljen sistem. Imate punktove na ulazu u svaki grad. Ali, recimo, ako uporedite Damask koji je tek sad oslobođen sa Idlibom i njegovom okolinom, vi ćete vidjeti da u Idlibu ima struje tokom cijelog dana, a u Damasku, glavnom gradu od dva miliona ljudi, imate samo dva sata. To je dokaz da tamo gdje je opozicija kontrolisala teritoriju - postoji sistem.

Je li prisutan strah od izraela i izraelske vojske? Vidjeli smo napade na sirijsku teritoriju...

Postoji strah ali sada u ovo trenuku ono što smo vidjeli uglavnom je fokusiranost ljudi na traženje nestalih. A puno ih je nestalo - desetine hiljada širom Sirije tokom režima Bashara al-Assada.

Šta je sa Assadovom vojskom i vojnicima. Ima li osvetničkih tendencija? Gdje su oni sada?

Za tri dana teško je bilo vidjeti da li ima neke osvete prema tim ljudima. Ne mogu tvrditi da je ima ili nema. Ja je nisam vidio. To što je nisam vidio, ne znači da je nema. Treba imati na umu da za sada sve izgleda poprilično stabilno. Naprimjer, kada smo ušli u stan koji je vlasništvo doktora koji je sa nama iz Sarajeva krenuo u Siriju, tu smo zatekli Alavite (populacija nakolonjena bivšem režimu Bashara al-Assada, op. SB) koji tu normalno žive i nastavljaju da žive.

Šta možemo očekivati u specijalu vaše emisije "Istraga sedmice" koja se emituje večeras u 7 i 15?

Objavićemo, barem po meni, jednu od najboljih priča koju sam u životu uradio. To je priča o čovjeku koji se nakon 41 godinu vraća kući. Radi se o doktoru, rođenom Sirijcu, koji se 1983. godine preselio u Jugoslaviju, upisao fakultet i od tada ima problema sa režimom porodice Assad. Nakon 41 godinu on je odlučio da se sa ekipom "Istrage sedmice" vrati kući.

Naravno, vratio se sa nama odmah u BiH jer je ovdje zasnovao porodicu, ali 41 godinu nije bio u Siriji. Mi smo njega pratili sve vrijeme od Sarajeva do njegove kuće. Snimili smo njegov povratak kući u kojoj nije bio četiri decenije i zabilježili njegov susret sa sestrom i prijateljima koje nije vidio četiri decenije.