Dolaskom novog visokog predstavnika Christiana Schmidta, u politički ambijent Bosne i Hercegovine nedavno obilježen odlukom prethodnog visokog predstavnika Valentina Inzka da nametne izmjene Krivičnog zakona BiH kojima se utvrđuju kazne za negiranje genocida, veličanje presuđenih ratnih zločinaca i širenja govora mržnje, započeo je još jedan period nestabilnosti i blokiranja rada institucija Bosne i Hercegovine u organizaciji Milorada Dodika (i njegove poziciono-opozicione RS svite).

Za prosječnog građanina ove zemlje ne bi bilo ništa novo, jer Dodik ima frekvenciju da barem jednom godišnje blokira rad državnih institucija BiH, svaki put kada mu se neka odluka, zakon, presuda Ustavnog suda BiH ili odluka visokog predstavnika ne svidi sa stanovišta njegovih političkih ciljeva.

Međutim, pogledom u Aneks 10 iz Dejtonskog mirovnog sporazuma, postaje sasvim jasno da svako podrivanje implementacije civilnog aspekta sporazuma, bilo to kroz blokiranje rada državnih institucija ili kroz vođenje politika kojima se direktno ugrožava suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine ili negiraju ljudska prava i temeljne slobode, postaje sasvim jasno da se u tim slučajevima aktivira uloga visokog predstavnika i čitav niz njegovih ovlaštenja.

Podsjetimo, visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, ma ko to bio, dužan je da obezbijedi nesmetanu implementaciju civilnog aspekta Dejtonskog sporazuma, u šta svakako potpadaju i nesmetan, odnosno funkcionalan rad državnih institucija. Ako tome dodamo i Dodikove bjesomučne igre i natezanja oko toga da li sadašnji visoki predstavnik Christian Schmidt ima ili nema legitimitet, onda su vidne njegove dvije greške.

Prva, bh. entitet Republika Srpska nije subjekt međunarodnog prava niti može učestvovati u bilo kakvim interakcijama na međunarodnoj političkoj sceni, i druga, odavno je jasno da međunarodno pravo kroz svoju višedecenijsku evoluciju postaje instrument snažnih igrača koji ga vješto koriste u svoju korist, dok bh. entitet Republika Srpska nije uopće bilo kakav igrač na međunarodnoj političkoj sceni.

Bez obzira, činjenica je da imamo novog visokog predstavnika Christiana Schmidta i to ne može promijeniti Dodik niti njegova svita. Zato Schmidt u svojim obraćanjima kaže: "Ja imam svoje političke instrumente iz Dejtonskog sporazuma i drago mi je što je, vjerovatno više nego proteklih godina, sada fokus više na Zapadnom Balkanu, uključujući i BiH".

Njegovi instrumenti su različiti, ali se svakako odnose na to da se mora obezbijediti nesmetana implementacija civilnog aspekta Dejtonskog mirovnog sporazuma. Kada vidimo Dodikove reakcije, kojima ne poštuje odluke svih dosadašnjih visokih predstavnika, pa čak instrumentalizira poziciju i opoziciju u bh. entitetu Republika Srpska u svoju neodrživu priču, najavljuje blokade rada državnih institucija, jasno kaže kako će dolaziti na sjednice Predsjedništva Bosne i Hercegovine kako bi sve blokirao, tada je vidljiva njegova namjera da ospori i u konačnici blokira implementaciju civilnog aspekta Dejtonskog sporazuma.

Da stvar bude još gora, on pokušava instrumentalizirati u svoju korist i susjednu Srbiju, iako je tamo naišao na polu-zatvorena vrata, jer je Vučić izjavio kako razumije Dodikovu frustraciju ali da se šteta Srbiji ne može napraviti.

Pored toga, veoma je sklon govoru mržnje, kao što je u nedavnoj izjavi za medije izvrijeđao jednu od etničkih zajednica u Bosni i Hercegovini nazivajući je "podaničkom", pa nastavio da vrijeđa pojedince, osporavajući njihov legitimitet ili političke stavove, kroz svoju retoriku koja je vidna samo kod autokratskih lidera, svojstvenih totalitarnim režimima.

Kada sve ovo imamo u vidu, onda se postavlja pitanje – kako će to visoki predstavnik Christian Schmidt, u okviru svojih ovlaštenja, obezbijediti nesmetanu implementaciju civilnog aspekta Dejtonskog sporazuma? Očito je izlaz samo jedan – smjena i trajno uklanjanje Dodika i dijelova njegove svite sa političke scene, kako bi se poslala poruka da to tako više ne može. Sve drugo, bilo bi produžavanje i održavanje agonije.

(S. B.)