Kad neko odlazi red je, kažu stari, da se njemu zahvali na do sada učinjenom, i poželi ugodan put... Kad je red, neka bude..., piše Ilija Vujačić za portal Analitika.me.

Prihvatiću se te „nezahvalne dužnosti“ i u najkraćim crtama pokušati sumirati djelovanje ovih "divnih ljudi"...

Hvala Vam, "gospodo u crnom" .

Što ste pokušali čitavu jednu naciju zaviti u vaše boje i haljine ... Ispod kojih skrivate pedofile, zlotvore i marginalce...

Hvala Vam jer ste nam od prvog dana dali na znanje šta nas čeka...

Tri kovčega izložena na trgu u Nikšiću.. 1919.... Početak mraka...

Hvala...

Što ste sa svetog mjesta hulili na isto,

Sijali mržnju, razdor i podjele.

Hvala Vam nepogrešivi...

Za prekrajanje istorije,

Za Nemanjiće i ostale Turske vazale.

Hvala Vam u ime Balšića, Crnojevića i Petrovića.

Hvala... u ime prađedovske krvi rasute po ovim goletima.

I oproste im nijesu znali da su bili na pogrešnoj strani.

Hvala Vam.

Za pozivanje na prikivanje "paganskog cara Dukljanina za Vezirov most",

Za velikosrpstvo

I privatizaciju vjere,

Za pedeset manastira zavedenih pod imenom jednog od bivših službenika vaše sekte...

Hvala u ime onih što su za vas branili Dubrovnik od Dubrovčana i tamo ostavili kosti.

Hvala u ime njihove mladosti

I neproživljenog djetinjstva njihove djece.

Hvala Vam za kletve, od nas što smo k'o volovi Crnogorci postali rođenjem i od nas komunističke kopiladi.

Hvala za afirmisanje ratnih zločinaca,

Za rehabilitacije,

Za koljače svetitelje.

Hvala u ime njihovih žrtava.

Hvala Vam za Božić '91,

Za paravojne formacije na Cetinju,

Hvala za Arkana.

Vi mirotvorci sa škorpionom u ruci.

I za Badnji dan 92'.

I za to što nas naučiste ko je lažni, a ko pravi čovjek.

Hvala... U ime Crnogoraca svih vjera

Za crkvu na Rumiji,

Za śjeme razdora.

Hvala u ime muslimanskog življa

Što podržaste njihove dželate i ponudiste im zaštitu;

Što učiniste da se stidimo jedni drugih

I da se gledamo preko nišana.

Hvala Vam na svemu i vjerujem da će istorija znati da cijeni vaše napore.

Pa da ćete jednom kad sve bude gotovo i vi stati, rame uz rame, sa vašim junacima i vitezovima: popom Macom, Kalabićem, Đurišićem, Mihailovićem, Arkanom, Mladićem, Karadžićem...

A ja Vam obećavam,

da Vas nećemo zaboraviti dok jednoga traje Crnogorca!

Nećemo Vas zaboraviti, niti vam oprostiti...

Vidimo se na Cetinju!

Potonja je ura.