-Dženan i David, dva mladića, dva ubistva, dva nerazjašnjena slučaja. Još od 2016. (Dženan) i 2018. (David) godine. Oba ubistva imaju političku konotaciju. Nekom negdje na vrhu ne odgovara da se ova dva ubistva rasvijetle. Neko negdje na vrhu je povezan sa ovim ubistvima. Zbog tog nekog na vrhu cijela država osjeća nesigurnost. Svi građani, bez obzira ko ili šta oni bili. Nesigurnost koja proizilazi iz činjenice da bilo ko od nas ili naše djece može sutra nestati bez traga. Bez odgovornosti. Bilo čije.

U međuvremenu, ti moćnici upravljaju našim parama, određuju našu budućnost, vedre i oblače našom državom. Na vijestima gledamo hoće li ili neće doći na sjednicu, pa kad dođu onda odahnemo jer su, eto, pristali da rade ono za šta su plaćeni. A dođu na tu sjednicu samo kada trebaju podijeliti kredit kojim su nas zadužili, koji će oni iskoristiti kako bi zauvijek ostali na vlasti, a koji ćemo vraćati mi i naši potomci. Da, zaboravih, na sjednicu dođu i kada u posjetu dođe neki moćnik koji je moćniji od njih. Sila silu priznaje.

A ti moćnici znaju i onaj stari pristup vladanju koji su koristili rimski imperatori: „daj narodu hljeba i igara“. Hljeb su danas zamijenile minimalne penzije i minimalni dohoci. A ponekad i Njemačka. Kome nije dobro neka ide, kažu oni. Eto boljeg i kruha i hljeba u Njemačkoj. Manje belaja pri upravljanju ovdje.

A igre? E, to su zamijenili rođendani. Njihovi naravno, ne naši. O tome se piše i u medijima. Ko je došao helikopterom, a ko službenim autom. Ko im je pjevao. Kakav je grb naručen. Na kojem društvenom posjedu je palata sagrađena. Kojoj je rijeci tok izmijenjen da bi palata/ vila/ hacijenda ili šta god, bila to što jeste u svoj svojoj veleljepnosti.

I tako, nekom mezar/ grob a nekom palata, helikopter, grb, pare, moć, svemoć.

A mi šutimo i gledamo. Očekujemo valjda da će se Pinoče, Husein ili Staljin sjetiti da treba dati malo i narodu.

Ljudi, nije ovo vrijeme za „neko treba nešto uraditi“. Ovo je vrijeme za „evo me, javljam se, šta ja mogu uraditi?“

Možemo. Izađimo na proteste za Dženana i Davida. Zakazani su. Pozvani smo. Prozvani smo. I zbog njih i zbog sebe. Da ne bi neko nekad u budućnosti pozivao na proteste zbog nekoga od nas, kazao je predsjednik Platforme za progres Mirsad Hadžikadić.