"Nova sezona crnohumornog hrvatskog realityja "Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović", započeta ovih dana, nakon što je glavni junak konzumirao godišnji odmor, ponudila je pravu poslasticu: osoba koja se predstavlja kao hrvatski predsjednik čvrsto brani Republiku Srpsku i Milorada Dodika", osobno, piše novinar Vladimir Matijanić za zagrebački Index.hr.

"To nisu ljudi poštenih namjera, ali neću im reći da su fašisti i šovinisti, što oni govore meni", izjavio je u srijedu u Sisku o Šefiku Džaferoviću i Željku Komšiću, članovima bosanskohercegovačkog Predsjedništva koji su ga napali nakon što je dva dana ranije u Splitu Dodikovu inicijativu nazvao dobronamjernom.

Kako je Milanović otkrio Dodikove dobre namjere

Dodikova je inicijativa, ako ste propustili, zapravo prijedlog boga i batine u Republici Srpskoj da Milanović, Vučić i Erdogan posreduju u pregovorima o budućnosti BiH: "Daytonski sporazum nije propao, nego ga se ne poštuje. Tu inicijativu dobronamjerno tumačim. Namjere su da se pridržavamo Daytona, no uporno ga krše određeni ljudi i političke grupacije, predstavnik bošnjačkog naroda i predstavnik hrvatskog naroda. Optužuju Hrvatsku da je dio udruženog zločinačkog poduhvata. Ne vjerujem da je to realna inicijativa, čim vam netko kaže da ste zločinac i kriminalac, znači da vam ne vjeruje", rekao je Milanović prekjučer u Splitu.

Konačno, hrvatski predsjednik je primijetio: "Postoji Dayton i 'para-Dayton' koji se pretvara u vrstu paradentoze jer nije usvojen na isti način. Davale su se velike ovlasti pojedincima, konkretno Visokom predstavniku. To se sve pokušava perpetuirati, međutim, ušlo se u sukobe. Ja kad sam inzistirao da se u završnoj izjavi NATO summita spomene Daytonski sporazum, s druge strane je bila ideja da se ne spominje Dayton, nego relevantni međunarodni ugovori, u tom grmu leži zec. Kad kažete tako nešto neodređeno, tu se da uklopiti svašta. Vi nećete slomiti Republiku Srpsku, možemo misliti što god hoćemo, ne možemo osuditi cijeli narod, to je realnost. Nikakvi relevantni međunarodni ugovori, nego Dayton."

Ne, sada nema objašnjenja. U Hrvatskoj se govori o inflaciji, sve manjem broju učenika, lošoj i nikakvoj zdravstvenoj zaštiti na otocima, o nevjerojatnom kašnjenju obnove u potresu porušenih krajeva, minusima na računima, ukidanju potpora ugostiteljima... a predsjednik države bavi se Bosnom i Hercegovinom. Ima on i za to objašnjenje. Brani hrvatske interese: "Ja sam se kandidirao za predsjednika RH prihvaćajući da je to moj posao, da branim te interese. U protivnom ne bih se nikad kandidirao za hrvatskog predsjednika jer bih morao kršiti Ustav RH nakon pobjede. Dakle, ja radim svoj posao."

Sjajno.

Sada voli Dodika, prije nekoliko mjeseci mrzio je Šoškočanina

Kraj kolovoza i početak rujna donose nam, dakle, odmornog junaka našeg realityja, punog volje za ispravljanjem bosanskohercegovačkih nepravdi, a sve u društvu hrvatskog saveznika Milorada Dodika. Kraj travnja i početak svibnja, ako se sjećate, donijeli su nam Milanovića koji je dane provodio čudeći se što hrvatska državna vlast ne uklanja mauzolej četniku Vukašinu Šoškočaninu, podignut na groblju u Borovom Selu.

"Nakon pet godina vladanja, eto, spomenuo se Plenković i spomenika Šoškočaninu. Ali opet ne u namjeri da pokrene njegovo uklanjanje, prije će biti da osnuje još jedno povjerenstvo koje će na koncu utvrditi kako se i mauzolej neplivača Šoškočanina tamo iznimno može koristiti u komemorativne svrhe", zezao se Milanović u vječitom derbiju hrvatske politike između njega i Andreja Plenkovića. Uporno je Plenkoviću i njegovu koalicijskom partneru Miloradu Pupovcu gurao Šoškočanina pod nos i prozivao ih zbog manjka odlučnosti prema spornom mauzoleju. On je, istina, bio podignut i kad je Milanović bio premijer, ali dok je imao ovlasti, nije imao vremena.

Bilo je hitnijih dokolica.

Šoškočanin je početkom maja 1991. godine predvodio akciju srpskih pobunjenika u kojoj je ubijeno 12 hrvatskih policajaca.

Poginuo je nedugo nakon toga pod nerazjašnjenim okolnostima. Nekoliko godina kasnije, malo prije nego što će krvavo propasti cijeli projekat srpske pobune u Hrvatskoj, njen vođa Milan Martić naredit će granatiranje Zagreba, a Milorad Dodik će, prema objavljenim dokumentima, u Skupštini Republike Srpske pravdati Martićevu krvoločnost.

Dodik opravdavao granatiranje Zagreba

"Ono oko bombardovanja Zagreba, ja se slažem da trebamo tući Zagreb, ali ne smijemo to reći. Ako je to trebalo da se kaže, na onaj način se prenijeti, to je morao da bude oprez urednika koji je to pušto. Ako te odgovornosti ne bude danas ovdje i ako mi baš nikoga ne utvrdimo odgovornim danas ovdje, bez obzira da li je to urednik TV ili ministar, ili predsjednik Vlade, ili ostali, mi ništa danas nismo uradili osim puke konstatacije", grmio je krajem maja 1995. godine Dodik.

Svega ima na ovom svijetu, pa i ljudi koji po svaku cijenu brane Milanovića. Stignu li do ovog mjesta u tekstu, oni će prozreti autorovu podlu nakanu i zaključiti kako to dvoje nije moguće povezivati: uostalom, pitat će Milanovićevi pro bono fiškali, kakve veze uopće ima ono što je Dodik govorio prije 26 godina s onim što sada radi?

Tijesne. Dodik će, istina, nakon ovog istupa neko vrijeme figurirati kao zapadna uzdanica među bosanskim Srbima, miroljubivije lice karadžićevštine, ali ne možemo znati što bi govorio Šoškočanin.

Hm, reći će neki Milanovićev fiškal, ali Dodik nije Šoškočanin, on, koliko je poznato, nije osobno ubijao.

Možda i nije, ali je zdušno prigrlio ono što je nastalo na ubijanju, pa i genocidu. Republika Srpska, podsjećamo, prostire se na dijelu bosanskohercegovačkog teritorija koji je vojska bosanskih Srba etnički očistila.

Dobro, kvragu i ta Bosna, zapazit će za potrebe ovog teksta izmišljeni milanovićevac: predsjednik ima pravo i dužnost reagirati na ono što se događa u njegovoj državi. Što ga briga što je Dodik govorio u BiH?

Točno, ali ako ga nije briga za zločine koje je Dodik opravdavao 1995. godine, zašto ga zanima ovo što danas govori? Ili, zašto ga od svega što Dodik danas govori, zanima samo njegova inicijativa, ali ne ono što je posredno dovelo do nje i novog vala pogoršanja političke situacije u BiH, a to je Dodikov bijes zbog zakonske zabrane negiranja genocida u Srebrenici? Nju je nametnuo visoki predstavnik međunarodne zajednice.

Kakvu korist Hrvati u BiH imaju od Milanovićeve obrane?

Odnosno, je li Dodik dobronamjeran i kad, poput Milanovića, stavove prilagođava trenutnim nacionalnim trendovima ili samo kad predlaže da Milanović, Vučić i Erdogan pokrenu razgovore o državi s kojom nemaju ili ne bi trebali imati veze? Ako je dobronamjeran samo u nečemu, onda je, zapravo, nedobronamjeran jer je do navodno dobrih namjera stigao preko niza loših. Kako može biti dobronamjerna inicijativa koja je posljedica sirovog nacionalističkog revizionizma?

Odnosno, kog vraga Milanović ima s BiH? Aha, brani Hrvate u BiH.

Samo, otkako su ih milanovići počeli braniti, Hrvata u BiH sve je manje. A oni, pak, među njima koje hrvatski predsjednik zaista brani i čije interese zastupa nemaju namjeru iseliti se.

Nažalost.

Za kraj, budimo konstruktivni: ako Milanović štiti sunarodnjake u BiH i podržava Dodika, neka ga pita barem gdje su nestali banjalučki Hrvati.