Posljednji slučaj je saslušavanje četvorice Bošnjaka iz sela Blječevo kod Bratunca zbog navodnih zločina počinjenih 1992. u Glogovoj. Izjave su davali u Policijskoj stanici Bratunac inspektorima SIPA-e, a po nalogu Tužilaštva BiH.

"Ovih dana Bošnjaci Bratunca pozivaju se kao i ranijih godina da daju izjave na određene okolnosti u naselju Glogova. U ovom naselju pored mjesne džamije streljano je oko 70 Bošnjaka u jednom danu. Gdje su ubice?

Gdje su ubice za Bošnjake Hranče, za žene i djecu iz masovne grobnice Suha, gdje su ubice i mučitelji iz logora Vuk Karadžića u Bratuncu gdje je zvjerski mučeno i ubijano više stotina Bošnjaka. Tu su u Bratuncu, u Srbiji, ali ih niko ne progoni ni njih ni njihove naredbodavce. Ovakva slika je i u mnogim drugim mjestima izmišljaju se predmeti radi pravljenja ravnoteže. Stvarni zločini odlaze u zaborav, a zločinci uživaju u nezasluženoj slobodi", kaže Salkić za Faktor.

Naglašava da su Bošnjaci u kontinuitetu pod različitim vrstama pritiska u ovom dijelu naše domovine.

"Vrlo često me pozivaju ljudi da kažu kako ih se poziva da daju izjave u policijske stanice o raznim dešavanjima. Ljudi se boje javno govoriti o tome radi svoje i sigurnosti svojih porodica. Ti razgovori su o svemu i svačemu i u principu su u pravcu da sagovornik spomene neko ime koje će se dalje obrađivati", pojašnjava Salkić za Faktor.

Podsjeća da su u Prijedoru osuđeni Bošnjaci za navodne zločine koje su počinili 1992. godine, dok su drugi pod stalnim pritiscima i prijetnjama da će biti procesuirani.

"I sve to dok brojne ubice slobodno šetaju Prijedorom i Krajinom koji su Bošnjake i Hrvate ubijali i mučili u prijedorskim logorima. Koliko je odgovaralo zločinaca za Tomašicu? Ili u Kotor Varoši, procesuirano je sedam Bošnjaka, a trojica su osuđena za navodne ratne zločine. Pitam sada, šta je sa zločinom u Večićima gdje je više od 170 Bošnjaka zarobljeno, odvedeno, ubijeno i još nisu svi pronađeni. Ili u naselju Hanifići, gdje su mještani zapaljeni u mjesnoj džamiji kao i na još nekoliko lokacija u kućama - živim lomačama. Počinioci ovih zločina su uglavnom slobodni i danas utječu na živote ljudi koji su se odlučili vratiti u Kotor Varoš", navodi Salkić.

Još jedan grad u kojem se Bošnjaci kontinurano pozivaju da daju izjave o "nekakvim zločinima", kaže naš sagovornik, jeste Zvornik. "Šta je sa zločincima koji su više od 600 Bošnjaka ubili u jednom danu u Bijelom Potoku, oni nisu procesuirani. A gdje su zločini u naselju Divič, Čelopek, masovna silovanja Bošnjakinja u naselju Snagovo, logor Liplje, kao i mnoga druga mjesta počinjenja zločina nad Bošnjacima koja su zaboravljena", naglašava Salkić.

Još jednom podsjeća, da svjedoci umiru, ali i mnogi odustaju zbog nesigurnog okruženja i nedostatka povjerenja u tužilaštvo te otvorene sumnje u iskrene namjere određenih tužilaca.

"Ovo su razmišljanja mnogih svjedoka, a sa puno njih sam imao priliku razgovarati. Generalno, žrtve u nekim slučajevima uopće ne vjeruju da će zločinci biti kažnjeni. Prije par dana sam sreo čovjeka koji mi pokazuje jednog stanovnika i kaže on je ubio tog i tog na toj lokaciji. Ovo je naša gorka sudbina, ali i istina da srećemo slobodne one za koje osnovano vjerujemo da su ubijali naše roditelje, rođake, komšije i prijatelje. Meni se čini da tužilaštva nisu zainteresovana više za zločine nad Bošnjacima, već sada proganjaju Bošnjake kako bi napravili ravnotežu", kaže on.

Kaže kako zna da su neki ljudi koji su bili izloženi pritiscima i saslušanjima promjenili mjesto prebivališta iz straha za sigurnost sebe i svojih porodica.

"Tužilaštva bi trebala da proganjaju ubice i zločince, a ne da prave ravnotežu jer je to nemoguće. Čitava ova kampanja idealno se uklapa u ono što vlast u ovom entitetu radi, a to je stvoriti uvjete za osjećaj nesigurnosti kod Bošnjaka radi odustajanja od života na vlastitim ognjištima", zaključuje potpredsjednik bh. entiteta RS.