"Politika predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića odgovorna je za iseljavanje Hrvata iz BiH, jer je paravan za neodgovorno upravljanje, pa i za kriminal", tvrdi to za "Nacional". Jozo Ivančević, načelnik bosanskohercegovačke općine Prozor-Rama u četvrtom mandatu, po mnogočemu netipičan političar u BiH. Ivančević je jedini načelnik općine u BiH iz stranke HDZ 1990., u kojoj je opstao i nakon što se razvodnila u dugogodišnjem, uglavnom neuspješnom, nadmetanju s HDZ-om BiH.

Ivančevićeva stranka, premda s HDZ-om BiH u općinskome vijeću ima dvotrećinsku većinu, koalira s bošnjačkom Strankom demokratske akcije (SDA), što je za BiH posve neobično. Ivančević je već godinama u žestokom sukobu s HDZ-om BiH i zasigurno njihov najžešći kritičar među hrvatskim političarima u BiH. Usprkos svemu tome, na proteklim lokalnim izborima premoćno je pobijedio, sa 75 posto glasova, osvojivši četvrti mandat za načelnika općine. Po struci oftalmolog, u ratu je vodio bolnicu u Rami. Poslije rata bio je, među ostalim, i zastupnik u Zastupničkom domu Federacije BiH, a načelnikom općine Prozor-Rama postao je 2008. godine. U intervjuu za Nacional produbljuje političku kritiku HDZ-a BiH, upozorava vlasti u Zagrebu na pogubnu potporu Draganu Čoviću, ali i otkriva detalje koji bi trebali biti zanimljivi i pravosudnim tijelima Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Što se događa s vašom strankom, HDZ-om 1990.?

-Postoji, ali moram priznati da je na klimavim nogama. Od početka sam njezin član. Prije toga bio sam član HDZ-a BiH, ali kad sam 2004. ili 2005. vidio da se tamo svašta radi, izašao sam. Tada smo osnovali HDZ 1990. s Božom Ljubićem, koji nas je kasnije izdao: poslije nekoliko godina vratio se u HDZ BiH, s još nekoliko visokih dužnosnika HDZ-a 1990. Ljubić je danas predsjednik Hrvatskog narodnog sabora. Pokušavali smo to spriječiti; imali smo dobre rezultate, premijera županija, ministre u Federaciji… Ali, na kraju, Dragan Čović sve je to uspio razbiti.

Stranka vam je na klimavim nogama, a vi iz mandata u mandat uspijevate pobijediti na izborima u Općini Rama. Koja je tajna vašeg uspjeha?

-Narod. Ljudi su me prepoznali, možda i više kao čovjeka nego kao političara. Usprkos mašineriji HDZ-a BiH, koja čini sve da me smijene, i na posljednjim izborima uspio sam dobiti većinu u općinskom vijeću. Pobijedio sam četvrti put. Ja sam jedini načelnik HDZ-a 1990. u BiH. Imali smo načelnika u Posušju i Domaljevcu, ali sve je to HDZ BiH uspio “obrlatiti”.

Nema ničeg lošeg u koaliciji s SDA-om.

-Nema, dapače. Koalicija odlično funkcionira. I međunacionalni odnosi u Općini su korektni. Za mene glasaju i Bošnjaci. Odnosi bi bili još i bolji da nam ih, s obje strane, ne kvari politika “odozgo”. HDZ BiH minirao nam je sve dobre odluke u Vijeću. Činili su to samo zato što odluka nije njihova i zato što nisam iz njihove stranke. Ali mi ćemo se HDZ-u BiH i dalje suprotstavljati. Nažalost, dio stranke HDZ 1990. sada je ušao u suradnju s Hrvatskim narodnim saborom (HNS BiH). A za mene je HNS BiH isto što i HDZ BiH.

Vi niste u HNS-u?

-Nisam. Nije moj općinski odbor stranke. Nagovarali su nas, pozivali, tvrdeći da bi svi Hrvati trebali biti dio tog nečeg, što je za mene samo udruga. U HNS-u kažu: ako nisi u HNS-u, nisi ni katolik ni Hrvat. A ja odgovaram da sam veći i katolik i Hrvat od onoga što određuje Dragan Čović. To je baš prljava propaganda.

Bez sumnje ste pod velikim pritiskom. Objasnite motive da ustrajete.

-Ništa posebno: htio sam pomoći svojoj općini. Cijeli rat proveo sam ondje. Kao načelnik saniteta vodio sam ratnu bolnicu koja je odlično funkcionirala, i to uz pomoć Splita, a liječnici su dolazili i iz Zagreba. Sve je bilo dobro dok predsjednik HDZ-a BiH nije postao Dragan Čović. Tada je počela propast: privatizacija, pljačka tvornica, raznošenje… Počela su i politička razmimoilaženja. To je trajalo. Ljudi su vidjeli da stvari ne idu dobro, počeli su se iseljavati, a iseljavaju se i danas. Dok HDZ BiH i HNS budu na vlasti, ničeg dobrog neće ni biti. Ljudi će se iseliti, a Hrvati će postati apsolutna manjina u BiH. Mislim da bi to trebalo prepoznati. Problem je u tome što HDZ BiH ima i vlast i novac: vrlo ih je teško pobijediti na izborima.

Koje su vaše glavne zamjerke politici HDZ-a BiH?

-Treba promijeniti lidera stranke. Naše stranke imaju slične programe. Osnivanje HDZ-a 1990. bio je pokušaj da se pokaže da nismo svi isti. Ali kad se vidjelo da bismo, kao oporba, mogli ugroziti HDZ BiH, tada je HDZ BiH dobio podršku čak i iz Hrvatske. Mislim da je to loš stav HDZ-a Hrvatske prema HDZ-u BiH. Zabrinjava me da politika Hrvatske nije uvidjela da HDZ BiH vodi negativnu, lošu politiku koja uzrokuje iseljavanje ljudi. To neće biti dobro.

Milanović i Plenković jasno podržavaju Čovića.

-Točno. A vidjeli ste, opet, politiku Republike Srpske i kako se ona odnosi prema Hrvatima u BiH: “Sve može, samo ne diraj RS.” Ako se slučajno dirne, odmah će se Dodik suprotstaviti Čoviću, a, kao, smatraju se nekim prijateljima. Taj savez je loš. Nama je pametnije da imamo bolji i konstruktivniji odnos s Bošnjacima jer živimo u Federaciji BiH. To bi za nas bila pozitivnija politika. Nažalost, nije tako: podržavaju Dodika koji negativistički gleda Hrvate – i u BiH, a i u Hrvatskoj. S njim ne bi smjelo biti kompromisa ni saveza.

Vi, dakle, mislite da je politika podrške Draganu Čoviću, koju danas provode Milanović i Čović, pogrešna?

-Apsolutno pogrešna. Hrvatska, kao članica EU-a, trebala bi prepoznati loše stvari koje se događaju u BiH. Ako već žele pomoći Hrvatima u BiH i cijeloj BiH, neka pomažu gospodarske projekte koji će ljude okupiti i zadržati. A oni, za razliku od toga, dođu u BiH, sastanu se s Čovićem, provedu dva dana, a ljudi i dalje odlaze. To nije dobro za Hrvate u BiH.

Čović je protiv Komšića. Trebaju li Hrvati birati svog predstavnika u Predsjedništvu BiH?

-Trebaju, i ja sam za to. Ali ne mogu se birati samo Hrvati Hercegovine, a nas, Hrvate iz Bosne, zanemarivati. I ja sam za promjenu izbornog zakona. Trebalo bi uspostaviti paritet u izboru, jer Hrvatima u BiH uvijek dominira manjina iz Hercegovine. Ali do rata, od osamsto tisuća Hrvata u BiH, šesto tisuća živjelo ih je u Bosni, a dvjesto tisuća u Hercegovini. Trebalo bi računati po tim parametrima, jer ljudi su istjerani iz svojih kuća. Samo na području Republike Srpske živjelo je dvjesto tisuća Hrvata. Sada ih nema ni deset tisuća, možda pet. Tko je za to kriv? A istodobno, vidimo paktiranje Dodika i Čovića. Pa što bar to ne pokrene? Ne daju ljudima ni da se vraćaju, nego povratnici doživljavaju neugodnosti. Pa eto, kad bi Čović bar to pokrenuo, i ja bih ga uvažavao kao lidera, ali ovako, dok god se tako ponaša s Dodikom, ne mogu.

I u svojoj općini imate konkretnih problema s HDZ-om BiH. Spominje se Dom umirovljenika.

-Da, to nam je već šestu godinu najveći problem. Mi iz općine, s franjevačkim samostanom Šćit u Rami, pokrenuli smo izgradnju Doma umirovljenika, i to tako da Općina bude vlasnik jedne trećine, a ostalih dviju udruga Kuća mira, civilna organizacija koju je osnovao samostan. Sve je dobro funkcioniralo. Fratri su čak skupljali novac u Australiji i Njemačkoj. Ali najviše nam je pomogla Hrvatska u premijerskom mandatu Zorana Milanovića, kada je državna tajnica Središnjeg ureda za Hrvate izvan Hrvatske bila Darija Krstičević. Od Hrvatske smo dobili 3,5 milijuna kuna. Na toj smo pomoći jako zahvalni. Nažalost, sve je krenulo nizbrdo kada se u samostanu 2016. promijenila upravljačka struktura i došao novi gvardijan, fra Andrija Jozić. On je sve zaustavio. Umiješala se politika. Tvrdilo se da bi novi gvardijan trebao utjecati na narod u općini, da mene smijene s mjesta načelnika jer da nisam podoban. Nisu uspjeli: pobijedio sam na izborima i te 2016. usprkos tome što su krivotvorili izbore, i to uz pomoć iz Hrvatske. Dom umirovljenika ni danas nije otvoren, već šest godina stoji gotovo završen, ali iz samostana odbijaju surađivati. Investicija od 2,2 milijuna eura stoji i propada. Jednostavno, ne žele da ga se otvori jer sam ja načelnik Općine.

Rekli ste da su rezultati izbora 2016. krivotvoreni, i to uz pomoć Hrvatske. Kako? Jeste li što poduzeli?

-Fiktivno su prijavljivali da ljudi žive u Hrvatskoj kako bi mogli lažno dopisno glasovati u Općini Rama. Tako smo izgubili dva vijećnika. Lažno su dobili više od sedamsto glasova. Prijavili smo to Državnom izbornom povjerenstvu i USKOK-u. Ministar unutarnjih poslova bio je Vlaho Orepić i on je reagirao jer su na pojedinim adresama u Hrvatskoj, u Zagrebu i na moru, pronašli trideset do četrdeset prijavljenih. Lažirali su čak pečate i potpise nekih javnih bilježnika u Hrvatskoj. Sve smo to prijavili. Sramotno je da se to moglo događati u članici EU-a. Na proteklim lokalnim izborima u BiH, 2020., toga, istina, nije bilo pa sam osvojio 75 posto glasova.