"SB" UZ STOTU GODIŠNJICU "ŽELJEZNIČARA" OTKRIVA: Bošnjačka "duboka država" okupljena oko "Bakija" i "Merhameta" planirala je u ratu "Želju" pretvoriti u FK "ĐERZELEZ"

O upornim nasrtajima da se anacionalni i klasno osviješteni  "Željo" pretvori u arhaičnu nacinalno-vjersku relikviju "Đerzelez" ovom je novinaru svjedočio Munir Alibabić Munja, ratni šef sarajevske policije kojeg je Alija Izetbegović smijenio i na taj način trajno spriječio policijski i pravosudni obračun sa kriminalom i mafijom unutar njegovih (Izetbegovićevih) stranačkih i porodičnih krugova.

  • SENAD ANTE-PORTAL

  • 19. Sep. 2021  20. Sep. 2021

Piše: SENAD AVDIĆ

Foto: MILUTIN STOJČEVIĆ

Nogometni/fudbalski klub "Želeljezničar" jučer je obilježio stotu godišnjicu svog osnivanja što je tisuću navijača "Želje" proslavili na stadionu Grbavicu tijekom utakmica sa mostarskim "Veležom" kao i razne manifestacije širom grada od kojih je najspektakularnija bila kilometarska bakljada na željezničkim šinama. 

"Željezničar", izvorno klub radnika na željeznicima i njihova djeca prve je utrakmicu odigrao protiv SAŠK-a (klub sarajevskih Hrvata) 19. septembra 1921. Godine. Od tada pa sve do danas "Željo" je prolazio brojna iskustva, pored ostalih i dva rata i, kako je rekao  Ivica Osim , legendarni nogometaš i najuspješniji trener kluba sa Grbavicama u povodu rođendana  "pravo je čudo da nešto u našoj zemlji može trajati cijelo jedne stoljeća ".

"GRBAVICA", RANA LJUTA

Najveća nesreća "Željezničar" je, kao i cijeli grad i državu BiH, zadesila u minulom ratu na čijem je samom početku njihov stadion bio zapaljen i okupiran od agresorskih srpskih vojnih i paravojnih snaga. Klub je bio u rasulu, nije postojala uprava, najbolji igrači (poput  Marije Stanića, Milana Pavlovića, Željke Pavlovića, Suade Katane. ...) raspršili su se po klubovima u susjednim zemljama i Europi, jedan dio posljednjih i aktualnih igrača uključili su se u odbranu grada.

Drugi  sarajevski klub FK "Sarajevo"  bio je u neuporedivo povoljnoj poziciji, ne samo zbog toga što je stadion "Koševo" ostao u sastavu slobodnih gradskih teritorija kao i službene prostorije, nego što su od samog početka rata bili miljenici bošnjačke političke elite koja je preuzeta sve poluge i strukture vlasti u gradu, političke, ekonomske, kulturne, humanitarne, pa i sportske. Za prvog čovjeka FK "Sarajeva" izabran je  Muhamed Granov  koji se nakon promjene vlasti i uspona mladomuslimanske elite prevođene  Alijom Izetbegovićem približio toj strukturi pa se angažirao u udruženim (bošnjačkim) političkim zatvornicima, iako je ovaj bivši radnik Robne kuće "Sarajka" u godinama prije rata zatvorsku kaznu izdržavao zbog privrednog kriminala. Dolazak na vlast svojih zatvorskih kolega, kao i njegovih komšija i zemljaka iz Foče ( Senada Šahinpašića-Šaje, Muhameda i Hasana Čengića ... ) Granov je iskoristio da FK "Sarajevo" profilira kao "državni", odnosno režimski klub, pa su sarajevskom prvoligašu omogućene višemjesečne turneje po zemljama na Bliskom Istoku, Brunejima i drugim egzotičnim prijateljskim zemljama. Pri tom su neki od najboljih igrača "Željezničara" prepoznali u tome šansu da nastave karijeru i u inozemstvu prešli u redove "vječitog rivala". Jedan od njih bio je  Elvir Baljić koji će napraviti veliku karijeru u Turskoj i dogurati do madridskog "Reala". 

U toku rata bošnjačke kulturne i humanitarne udruge ( "Preporod" "Merhamet", "Bakije", Kongres bošnjačkih intelektualaca ), koje će ubrzo postati svojevrsna "duboka država" i iz pozadine vuci konce najbitnijih procesa u društvu i državi na vrijednost "vraćanja korijenima" "i retradicionalizacije. Oni, pored kulture, ekonomije, obrazovanja ... interveniraju iu sport, poglavito nogomet kao njegovu najpopularniju i najutjecajniju granu. U sklopu tog projekta ponovo je 1992. godine osnovan fudbalski klub  "Đerzelez" kao kontinuitet djelovanja istoimenog kluba osnovanog 1912. godine u kojem je zbog koketiranja sa režimom Nezavisne države Hrvatske (u kojoj se zvao "Gjerzelez") i sudjelovanja u ligi te fašističke države zabranjen rad od strana komunističkih vlasti 1945. Na isti način su ukinuti predratni srpski ii hrvatski nogometno/fudbalski klubovi  SAŠK  i  Slavija. Ne, budući da "Đerzelez" nije imao nikakve logističke, kadrovske, sportske pretpostavke da ozbiljno i na dulje staze funkcionira, unutar bošnjačkih sportskih i nacionalnih strategija razvila se ideja da se NK "Željezničaru" oduzme ime i tradicija (jer klub sa Grbavice ništa drugo nije ni preostalo nakon ratnog pustošenja) i klub preimenuje u "Đerzelez". Unutar bošnjačke nacionalističke elite prema "Želji" se godinama gajio prezriv i odbojan stav: smjetalo im je radničko-proleterska "genetika" kluba, jednako toliko i "Željino" "naginjanje" prema hrvatstvu kako u menadžmentu, upravama i rukovodstvu kluba, tako i među "šljakerima" na nogometnom terenu. Moglo bi se to što se u ratu događalo sa "Željom""Dinama"  u  "Croatia " iz sličnih razloga, deficit nacionalnih sadržaja i patriotskog značenja u dotadašnjem imenu maksimirskog kluba! Svetski ustanak u Zagrebu protiv promjene imena doveo je do ponovnog vraćanja "svetog imena Dinama" slavnom zagrebačkom klubu " 

KAKO JE PROPAO SRAMNI PROJEKAT "ĐERZELEZ" (NIČAR)

O namjerama bošnjačkih vlasti da "Želju" prenominiraju u "Đerzelez" ovaj je novinar prvi put čuo tijekom 1994. godine od  Alije Behmena . Behmen, jedan od čelnih ljudi SDP-a BiH bio je tijekom rata direktor "Željeznica BiH" sa kojima je ovijesno organski srastao nogomenti velikan sa Grbavica. Kao vatreni navijač "Želje" koji je tijekom rata bio i jedan od čelnih ljudi u kriznoj upravi kluba, Behmen je tih mjeseci alarmirao sve ljude kojima je stalo do sudbine kluba sa Grbavicama da ne dozvoli takvo nasilje.

Legende Želje u društvu urednika "SB" i autora teksta: Ivica Osim sa suprugom Asimom, Sabahudin Žujo, Josip Katalinski, Zdenko Jelić, Alija Behmen ... Na slici su i Refik Šabanadžović, Kemal Kozarić i Erbein Rešidbegović

O upornim nasrtajima da se anacionalni i klasno osviješteni "Željo" pretvori u arhaičnu nacinalno-vjersku relikviju "Đerzelez" ovom je novinaru svjedočio  Munir Alibabić Munja , ratni šef sarajevske policije kojeg je Alija Izetbegović smijenio i na taj način trajno spriječio policijski i pravosudni obračun kriminalom i mafijom unutar njegovih (Izetbegovićevih) stranačkih i obiteljskih krugova.

ali i ljudi okupljene oko Pokopnog društva "Bakije" koji su bili izuzetno utjecajni "igrači iz sjene". Odgovorio sam mu da sam ja i pogrešna adresa CSB -a u Sarajevu, da je moguće izvršiti prethodni utjecaj na mene i da se ne namjeravam uputiti u te poslove, pa je otišao prilično nezadovoljan ", prisjetio se Alibabić.

Jusuf Pušina, koji je prije rata igrao nogomet u nižerazrednim sarajevskim klubovima, da bi na početku rata bio bio imenovan za ministra MUP-a BiH, bio izabran za prvog predsjednika Fudbalskog/Nogometnog Saveza BiH gdje se zadržao cijelom decenijom i pol. Nakon smjene sa ministarske funkcije (1993. godine) Pušinu je Alija Izetbegović postavio za svog savjetnika za unutarnju politiku i sigurnost. No, svoju neformalnu moć i na političkom i sportskom planu on je crpio kao pripadnik uskog kruga (halke) muslimanskog pokopnog društva  "Bakije" koje je tijekom rata, aiu kasnijem razdoblju, okupljalo istaknute pripadnike vjerske, medijske, političke, kulturne, privredne i sportske elite "u Bošnjaci" i predstavljalo neformalne, ali utjecajni centar političke i kadrovske moći. Čelnici "Bakija" su se uz Pušininu pomoć infiltrirali u strukture Fudbalskog Saveza BiH, putovali sa reprezentacijom BiH na utakmice, navodno utjecali na sastav ekipa i taktiku !? Sa odlaskom Jusufe Pušine iz NS BiH i presudom generalnom sekretaru  Munibu Ušanoviću  osuđen je za kriminal, utjecaj "Bakija" na bosanskohercegovački nogomet je presahnuo.

IVICA OSIM JE PAO NA TJEME

Munir Alibabić-Munja sjeća sa da ga je 5-6 godina nakon rata, kada se on nalazio na dužnosti direktora Federalne obavještajno-sigurnosne službe (FOSS) pozvao tadašnji predsjednik Vlade Federacije BiH Alija Behmen.

"Rekao mi je da sjedi u restoranu sa Ivicom Osimom i da bi obojica voljeli da im se pridružim. Otišao sam do tog restorana negdje u Velešićima i onda je Behmen otvorio priču kako se tokom rata spašavao "Željezničar", njegovo ime i slavna tradicija pred nasrtajima pojedinih stranačkih i paradržavnih krugova. Švabo Osim je tada prvi put čuo tu priču, hvatao se u nevjerici za glavu i samo ponavljao: "Kako je to moguće" i "Da li su oni normalni?! " Kada sam rekao za svoj razgovor sa Edinom Sprečom, njegovim bivšim suigračem iz "Želje", Osimu kao da su se "upalile" lampice, pa je konstatirao: "Pa nisu oni baš naivni bili, dobro su skontali da je Sprečo idealan za taj posao, da je "najslabija" karika među bivšim "Željovcima", otkriva Munir Alibabić. 

Uglavnom, "Željezničar" se u ratnim godinama uspio nekako konsolidirati, odolijeti pritiscima i sudjelovati na prvom prvenstvu BiH u sezoni 1994/1995.godine. I doživjeti pod svojim "rodnim" imenom stoti rođendan.

PUT (ALIJINOG) "ĐERZELEZA"

Edah Bećirbegović, šef "Mehmeta", htio je napraviti bošnjački "Obilić" sa Ćelom Bajramovićem kao Arkanom! 

Ideja o pokretanju fudbalskog kluba "Đerzelez" kao simbola izmaštane, romantizirane stoljetne bošnjačke nogometne i sportske tradicije nije presahla sa neuspjelim "neprijateljskim preuzimanjem" "Željezničara". Zadaću da doslovno ni iz čega stvori "Đerzelez" preuzelo je na sebe bošnjačko dobrotvorno društvo "Merhamet" i njegov višegodišnji predsjednik Edah Bećirbegović. Ovaj predratni ugledni advokat, također sa mladomuslimanskim backgroundom tokom ratnih i poratnih godina u kojima je bio na čelu "Merhameta" teško je kompromitirao i svoju pravničku karijeru i ugled ovog društva. Za prvog suradnika u stvaranju "Đerzeleza" Bećirbegović je izabrao "kontroverznog" Ismeta Bajramovića-Ćelu, predratnog kriminalca i ratnog komandanta Vojne policije ARBiH, koji je nakon teškog ranjavanja prebačen na liječenje u inozemstvo, odakle sa vratio nakon rata. Drugi važan Bećirbegovićev partner bio je Alija Delimustafić, (pred)ratni ministar policije BiH koji se također nakon rata vratio u BiH ostavljajući za sobom teške kriminalne repove u Njemačkoj čije ga je pravosuđe potraživalo zbog organiziranja kriminalne grupe. 

altIsmet Bajramović Ćelo (Foto: Arhiva)

Delimustafić je, nepogrešivo prepoznavajući moć i utjecaj Edaha Bećirbegovića na bošnjačku vlast stavio na raspolaganje fudbalerima "Đerzeleza" svoj hotel "Grand" kod Željezničke stanice gdje su imali besplatan smještaj i hranu. No, ponudu šefa "Merhameta" da u "Đerzelez" uđe kao dioničar, Delimustafić je odbacio. Umjesto "aneksije" "Željezničara"  društvo iz "Merhameta" je uz malu pomoć u utjecaj Ismeta Bajramoviča Ćele "poklopilo" FK "Zenicu" mlađeg ligaša iz istoimenog grada, pa su umjesto njh, pod imenom "Đerzelez", nastupili na prvom zajedničkom takmičenju Premijer lige u sezoni 1999/2000 godine. Ekipa sastavljena od prosječnih igrača otpisanih u drugim klubovima, predvođena sportskim direktorom Ismetom Bajramovićem sa četiri osvojena boda zauzela je posljednje mjesto. Uskoro se "Đerzelez" trajno ugasio, a njegov nestanak je ubrzalo hapšenje i suđenje Ismetu Bajramoviću osumnjičenom za ubistvo Rahmana Hajdarpašića na Ilidži.

Edah Bećirbegović je svojim suradnicima i igračima zaneseno govorio zbog čega se uopće usustio u tako zahtjevan i od početka utopijski projekt.

"Moj je san da osvojim šampionsku titulu Bosne i Hercegovine, pa da se u europskoj Ligi šampiona sastane sa prvakom Srbije" Obilićem "čiji je vlasnik Željko Ražnatović Arkan".

Nije Bećirbegović bio ni prvi ni najviše rangirani bkošnjački uglednik kojem su uzor i "izazov" bili ratni zločinci iz Srbije i njihovi nalogodavci iz vlasti i policije. I mi Ćelu Bajramović za trku imamo, razmišljali su "vizionarski" predsjednik "Merhameta" i njegovi mladomuslimanski ahbabi.

loading...

Vezane vijesti

trenutak ...