Čini se da stvari i nakon ovog Palmerovog posjeta nisu ništa jasnije. Još uvijek se daleko od rješenja, premda su u javnosti pominjani obrisi istog.

Tek su rijetki domaći zvaničnici zauzeli stav o mogućnostima tih rješenja. Koliko je politička mudrost a koliko politička hrabrost u ovoj fazi razgovora, koji još uvijek nisu ni pregovori, iznositi decidirane stavove, to u ovom trenutku ne možemo pouzdano znati. Vrijeme će pokazati da li se radilo o mudrosti i hrabrosti.

Pa ipak ono što hronično nedostaje našim političkim elitama je preduslov toga da bi one uopće bile političke. Naime, kod nekih aktera nedostaje elementarne političke pismenosti.

Elmedin Konaković lider NiP-a, ni ovu priliku nije propustio da demonstrira nezavidan nedostatak formalnog političkog obrazovanja iz oblasti poznavanja Ustava i izbornog zakona, koji je, svi ćemo se složiti, nešto kompleksnija tematika od procudura vezanih za imenovanja u nadzorne odbore kantonalnih javnih produzeća.

Konakovićev "politički contradictio in adiecto" i ovaj put došao je do potpunog izražaja. Naime, gospodin Konaković istovremeno tvrdi da je Fileov model dobar temelj za nastavak pregovora (iako je riječ o razgovorima) te u isto vrijeme poručuje kako je za ukidanje etničkog prefiksa jer se navodno želi probuditi u građanskoj državi, piše Patria.

Na stranu to što se jednim potezom ne može tek tako probuditi u građanskoj državi, i da je zato potrebno ispuniti najmanje 14 prioriteta iz Mišljenja EK, prosto je nevjerovatna kontradikcija koju Konaković usljed svog nedostatka obrazovanja zagovara.

Naime, Fileov model za kojeg Konaković tvrdi da je dobar temelj za nastavak "pregovora" upravo počiva na etničkom prefiksu i produbljuje etničku diskriminaciju. Taj model, i njegova realizacija koju Konaković zagovara (u neznanju ili ne) ne da ne može dovesti do toga da se sutra probudimo u građanskoj državi, nego nas zauvijek ostavlja u groznici etničkih podjela kroz izborni sistem i ustavno uređenje države. Prema tome, nije moguće istovremeno podržavati Fileov model i pričati o građanskoj državi, osim ako niste predsjednik NiP-a.

Politička kontradikcija kao izraz nedostatka obrazovanja kod Konakovića nije lapsus nego pravilo. Tako je predsjednik NiP-a nedavno istovremeno tvrdio da treba omogućiti tzv. legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda, te da je presuda Ljubić kojom se zagovara to isto već implementirana, pa je stoga deplasirana. Nemoguće da je dakle istovremeno tvrditi da se mora provesti princip etničke supremacije i da je to isto deplasirano, osim ako niste predsjednik NiP-a.

Tada je sve moguće. Moguće je isticati političku dosljednost zagovarajući potpuno suprotne političke principe, a da vam na tu sramotu ne skrene pažnju medijska ili intelektualno - akademska javnost. Tada šarlatanstvo postaje ne mana, nego prednost u političkom djelovanju. Sve se može bez podnošenja ikakvih konsekvenci.

Postoji ipak još jedna mogućnost. Mogućnost da je Konaković vrhunski poznavalac Ustava i izbornog zakona i da je savršeno svjestan svog političkog protivrječja, te da nastoji zamutiti vodu u kojoj više ne bi bilo razvidno ko je u Bosni i Hercegovini za etnički, a ko za građanski koncept, a najmanje bi to bilo razvidno na probosanskoj političkoj sceni. 

Jer ako smo svi za građanski koncept, bez obzira na to da li istovremeno zagovaramo i etnički ili ne, onda je sve mutna voda u kojoj na površinu isplivavaju, i najbolje se snalaze oni koji nemaju nikakve političke i državne principe, osim vlastitih, koji nužno ne moraju biti državni. Naravno, u tu mogućnost teško je povjerovati i to ne zato što Konaković nije mudar i pronicljiv, da bi se toga dosjetio, nego jednostavno je teško povjerovati zato što pomenuti za to nije dovoljno pismen.

Bosna i Hercegovina, i probosanske političke opcije nalaze se pred velikim izazovom. Ako se poklekne pred dominacijom etničkog i navalom etničkog koja u prvom koraku želi podjelu države a u drugom njen raspad, onda će sve biti uzalud i kasno. Stoga i ovaj osvrt nije kritika Elmedina Konakovića, stranačkog predsjednika koji ima prostora za svoje političko sazrijevanje. Međutim, ozbiljnosti nikad, a pogotovo ne sada, nije previše.

Odgovornost za sudbinu države u svoje ruke moraju preuzeti oni političari, koji kakvi god da su, imaju iskustvo u pregovorima oko najkrupnijih državnih pitanja (Fileov model je prije skoro 10 godina bio na stolu), te političari koji su ne samo po profesiji pravnici nego i poznaju ustavnu i izbornu materiju. Za početak, neki od njih bi makar trebali popiti kafu. Dok još nije kasno. U protivnom će nam neko etnička rješenja podvaliti kao građanska, a tada je sa Bosnom i Hercegovinom gotovo.