Opozicioni protest u Banjaluci poslao je dvije ključne poruke: Prva - Opozicija uživa ogromnu podršku građana Banjaluke; Druga - Nebojša Vukanović i Jelena Trivić uživaju najveću podršku među opozicionim biračima, piše novinar Slobodan Vasković na svom blogu.

U proteklu subotu, 02.10., u Banjaluci je održan opozicioni protest. Iako je bilo dosta konfuzije oko toga koji su to ciljevi protesta, nema sumnje da su građani došli na Trg Krajine iz razloga što su nezadovoljni mafijaškim Režimom koji predvodi Milorad Dodik.

Protest se nije ni završio, a režimski mediji i funkcioneri Crvene Sekte su pohitali da izbace vlastite procjene posjećenosti skupa. To samo govori u kojoj mjeri oni osjećaju strah od okupljanja naroda.

Svako ko je došao na protest mogao je da se lično uvjeri da je bilo okupljeno cca 10.000 građana. Radi se velikoj brojci, a posebno ako se uzme u obzir činjenica da opozicione stranke nisu autobusima dovlačile ljude iz drugih gradova i opština. To je inače praksa Crvene Sekte, jer ta stranka u zadnjih nekoliko godina na svojim skupovima u Banjaluci ne može da okupi ni hiljadu Banjalučana.

Podatak da Opozicija u Banjaluci može da izvede na ulicu 10.000 ljudi je ogroman kapital, zbog kojeg Dodik sigurno nije spavao proteklih noći, a još manje će spavati u narednih godinu dana. Čak i najzagriženiji Sektaši ne spore činjenicu da je Režim definitivno izgubio Banjaluku i da će na predstojećim opštim izborima režimski kandidati biti nokautirani od strane građana tog grada.

Da je Crvena Sekta definitivno izgubila Banjaluku nije veliko iznenađenje. Takav ishod se počeo nazirati već na opštim izborima 2018. godine, a postao je znatno vidljiviji na lokalnim izborima 2020. godine.

Značaj protesta u Banjaluci ogleda se i u tome što je ponudio odgovor na jedno aktuelno pitanje: Kako opozicioni funkcioneri kotiraju među opozicionim biračima? Nema sumnje da smo u proteklu subotu dobili odgovor i na to pitanje.

Svako ko je prisustvovao protestu mogao je da se uvjeri da najveću podršku među opozicionim biračima uživa Nebojša Vukanović. Za razliku od ostalih opozicionih govornika, prisutni građani su u dva navrata povicima „Vukane, Vukane...“ pozivali Vukanovića da ponovo održi govor.

Za razliku od Vukanovića, Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke, održao je poprilično nepovezan i dosadan govor. Ljudi iz okruženja Stanivukovića su mi potvrdili da je on nakon protesta bio izrazito neraspoložen i da je razlog tome činjenica da su građani glasnije od njega podržali Vukanovića i Jelenu Trivić.

Trivićeva je održala govor u rangu Vukanovićevog, te je dobila za nijansu manju podršku od Vukanovića, ali znatno veću podršku u odnosu na Stanivukovića. Nema sumnje da su Vukanović i Trivićeva time ponizili narcisoidnog gradonačelnika. Može se čak reći i da su ga demolirali u vlastitom dvorištu, jer ne treba zaboraviti da je Stanivuković gradonačelnik Banjaluke.

Naravno, ne radi se tu samo o kvalitetu govora pomenutog trojca, nego i o imidžu koji oni uživaju među opozicionim biračima. Prije samo godinu dana Vukanović, Trivićeva i Stanivuković su imali imidž ljudi od kojih se ne očekuje da će imati bilo kakvu toleranciju prema članovima Crvene Sekte i njima bliskim tajkunima. Prvo dvoje, Vukanović i Trivićeva, su do danas zadržali taj imidž, dok je Stanivuković u međuvremenu taj imidž izgubio.

Očigledno je da opozicioni birači ne mogu da „svare“ to što je Stanivuković, umjesto da izvrši lustraciju, svoj kabinet popunio Crvenim Sektašima, a primarno tu mislim na Bojana Kresojevića i advokata Nenada Baroša.

Ne treba zaboraviti i to da je Stanivuković u proteklih godinu dana Crvenim Tajkunima širom otvorio vrata Gradske uprave, čak i u većoj mjeri u odnosu na Igora Radojičića. Pokazalo se da Stanivuković vrlo lako pronalazi rješenja kada treba izdati građevinsku dozvolu Mladenu Milanoviću Kaji i sličnima.

Što se tiče ostalih govornika na protestu, treba reći da su dobar prijem kod građana imali još samo Milan Miličević, Milan Radović, Saša Lazić Medo i Radislav Jovičić.

Ako Dodiku još uvijek nije jasno zašto Crvena Sekta klizi ka cenzusu u Banjaluci, onda bi trebao da pogleda snimak protesta. Nakon što je Mirko Šarović pročitao zahtjev za smjenu ministra Alena Šeranića, masa je takav zahtjev pozdravila aplauzom.

Međutim, na isticanje istog zahtjeva u odnosu na Dr Tilu Lilu Vladu Crtu Đajića nastupio je pravi delirijum među okupljenima. Moram priznati da sam se čak i ja iznenadio u kojoj mjeri su građani Banjaluke kivni na Crtu.

To ne treba ni da čudi, jer Crta ne samo da je nastavio da pljačka javni novac preko tendera i da truje pacijente industrijskim kiseonikom, nego je nastavio i da oko sebe okuplja okorjele kriminalce. Crta se okružio ne samo narkodilerima, nego i sa lažnim svjedocima, falsifikatorima, nasilnicima...

Protekle sedmice Crvena Sekta je formirala jedan od mjesnih odbora u Banjaluci. Osim po Crtinom tragikomičnom govoru, taj skup će ostati upamćen i kao skup budućih robijaša.

Prvi među njima je Nikola Aleksić, notorni kriminalac i lažni svjedok. Iako je svoje prisutvo pokušao da prikrije maskom, mom budnom oku nije mogao da promakne kriminalac takvog kalibra.

Da tuga bude veća, na istom skupu je bio prisutan i Aleksićev tast, Brane Čovičković Buzdovan. Čovičković u svom dosijeu ima nekoliko pravosnažnih krivičnih presuda, a još jedna ga sleduje u krivičnom postupku koji je nedavno počeo kod Osnovnog suda Banjaluka. Interesantno je da Aleksić i Čovičković nisu sjedili jedan pored drugog, pa se postavlja pitanje ko tu od koga bježi i ko je veći kriminalac od njih dvojice.

Da cirkus bude potpun, na istom skupu je bio još jedan okorjeli kriminalac - Nebojša Malinić, poznat i kao „Neša Malina“ i „Neša Askona“. I o njegovim kriminalnim sklonostima, primarno falsifikatorskim, sam pisao u više navrata. Neša Askona je na pomenutom skupu sjedio ispred Aleksića, pa vjerujem da su njih dvojica vrijeme iskoristili da razmijene svoja kriminalna iskustva.

Na kraju, moram priznati da je Crta pravi poklon za Opoziciju i da bi mu opozicioni lideri u Banjaluci trebali barem jednom sedmično poslati bombonjeru i flašu pića.