Samit nesvrstanih zemalja, koji je održan u Beogradu u čast 60 godina postojanja Pokreta nesvrstanih, otvorio je ovih dana brojne dileme o sadašnjoj poziciji i budućnosti tog pokreta.

Nakon završetka hladnog rata liderstvo pokreta nije uspjelo redefinisati nove latform djelovanja, a nesvrstani već dugo ne igraju nikakvu značajniju ulogu u svjetskim okvirima i planetarnim procesima, preživljavajući svojevrsnu krizu identiteta. Je li pokret, koji je nekad važio kao jedan od tri ključna politička faktora na planeti, u stanju stvoriti novi identitet i ciljeve u skladu sa onim izvornim iz 1961. godine?

Nekadašnji visoki funkcioner bivše Jugoslavije Azem Vllasi je u razgovoru za BHRT govorio o samitu koji se desio u Beogradu.

Gospodine Vllasi, 60 godina nesvrstanih, od Beograda 1961. Godine do danas, taj pokret djelovao je u različitim okolnostima. Nekad je bio jedan od najvažnijih faktora na planeti, ali promijenila se geostrateška situacija, završen je hladni rat, nestala je hladnoratovska blokovska podjela, iako su razne podjele ostale. Kako vi danas ocjenjujete Pokret nesvrstanih, koji broji 117 zemalja, i kakva je njegova uloga u sadašnjoj političkoj situaciji u svijetu?

“Broj izgleda impozantan, međutim, Pokret nesvrstanih ne igra onu ulogu u svjetskoj politici kao što je to nekada bilo, kad je svijet bio podijeljen na dva vojno-politička bloka, NATO i Varšavski pakt. Malo su čuje o nesvrstanim zemljama, nema neke artikulisane politike... A ovo prisjećanje na 60. godišnjicu prve konferencije nesvrstanih zemalja, vidi se, više služi Aleksandru Vučiću za ličnu promociju, da se pokaže kako je on važan u ovoj regiji, lider u regiji, i tu je najvažniji taj detalj što mu je kao glavni gost došao ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov. Zašto je to tako? Pa, od samog formiranja, Sovjetski Savez se upinjao da se infiltrira u Pokret nesvrstanih zemalja. Tito je bio glavni čovjek, a bilo je i drugih uz njega, koji su se protivili svakom infiltriranju i uticaju sa blokovskih pozicija na Pokret nesvrstanih. Sad ovo nije ni blijeda slika od onog Pokreta nesvrstanih koji je osnovan na beogradskoj konferenciji 1961. godine. “

Da li svjedočimo nastojanjima da se danas, u ovom vremenu, Pokret nesvrstanih instrumentalizira na različite načine, pa, evo, i za selektivno tumačenje političke situacije na Balkanu onako kako to odgovara Srbiji?

“Ne može se Pokret nesvrstanih instrumentalizirati ni za taj ni za druge ciljeve jer na globalnoj svjetskoj sceni Pokret nesvrstanih nije prepoznatljiv kao neki globalni mehanizam. Svijet je podijeljen uglavnom na zapadnu hemisferu, Evropska unija i Sjedinjene Američke Države, na dalekom istoku je Kina, ovamo Rusija pretenduje da i dalje na istoku igra neku ulogu, tako da je Pokret nesvrstanih – nazovimo ga pokret – zbir velikog broj pojedinačnih zemalja, koje su ili samostalne, gledaju svoja posla, ili su pod uticajem nekih od globalnih sila. Kina, na primjer, sa svojim investicijama i na drugi način ima veliki uticaj na afričke zemlje. Rusija nema, Rusija je ostala bez prijatelja... Zato je trebalo Vučiću da dovede Lavrova da malo kontaktira razne ljude iz raznih zemalja nesvrstanog pokreta jer ruski ministar, niti neko od ruskih državnika, nije imao, niti će imati prilike na jednom mjestu da vidi tolike ljude, da im se obrati, da kaže ono što ima, i to je to. Dakle, Pokret nesvrstanih nije povezan mehanizam, nema nekih zajedničkih stavova i rezolucija o nekim ključnim pitanjima današnjice.”

Gospodine Vllasi, vi ste bili politički akter u Jugoslaviji u vrijeme kad su nesvrstani bili značajan faktor u svijetu. Nekako su oni izgubili svoj identitet, svoju viziju, pa u izvjesnom dijelu i nekadašnju svrhu postojanja padom realsocijalizma, a evo 117 zemalja je tu, imaju nekakav interes da budu članice nesvrstanih. Šta bi nesvrstani trebalo da budu u svijetu i kakva bi trebalo da bude njihova uloga i misija da bi imali smisao?

"Prvo da kažem, ja se sjećam onog vremena kad su Jugoslavija i sam Tito bili na neki način neformalni, faktički priznati lider Pokreta nesvrstanih. Ja sam imao sreće, kao predsjednik Omladinske organizacije Jugoslavije od 1974. do 1978. godine, da putujem po svijetu. Imali smo saradnju sa brojnim omladinskim organizacijama u Pokretu nesvrstanih zemalja. Taj pokušaj infiltriranja spolja je uvijek bio prisutan i najveća opasnost za rusko infiltriranje, sovjetsko u ono doba, bilo je na konferenciji u Havani 1979. godine. Tito je bio prisutan, to je bio posljednji samit za njegova života. On je odigrao glavnu ulogu jer Kuba jeste bila nesvrstana i domaćin tog samita, ali je bila i veliki saveznik Sovjetskog Saveza i tada je Pokret nesvrstanih ipak formalno očuvan od te infiltracije Sovjetskog Saveza. Poslije toga, poslije Titove smrti, znamo, osamdesetih godina nastaju velika prestrojavanja na globalnoj političkoj sceni. Sa dolaskom Mihaila Gorbačova na vlast, u Sovjetskom Savezu prestaje ona oštra podjela između istoka i zapada, prestaje era hladnog rata i prestaje važnost angažovanja nesvrstanih zemalja za one izvorne principe - mir, međunarodnu saradnju, ravnopravnost i nemiješanje u unutrašnje poslove drugih zemalja. Došli su novi ljudi na vlast, sad se ne zna ko se kome miješa u unutrašnje poslove kako dolaze razne garniture na vlast... Dakle, brojka nas ne može impresionirati, Pokret nesvrstanih nema prepoznatljivih vođa. Vidjeli ste u Beogradu: Vučić kao domaćin priča o problemima sa Kosovom kako on treba da rješava... Onaj kopredsedavajući Alijev iz Azerbejdžana priča o ratu svoje zemlje sa Jermenijom, ne znam gdje još ima sukoba među nesvrstanim zemljama, Jemen, na afričkom rogu i tako dalje... Tako da je ovo bio jedan skup kao kad neko pozove državnike da se okupe na samitu, pa oni dođu, neko od njih ima i da kaže nešto, da ponavlja one fraze iz vremena osnivanja Pokreta nesvrstanih, koje su sve dobre, za mir, saradnju, razumijevanje i tako dalje, ali faktički uticaj nesvrstanih zemalja na svjetskoj sceni je minoran.”

Ali, gospodine Vllasi, ostaje pitanje, šta bi to trebalo da bude njihova misija da bi oni bili faktor u današnjem svijetu?

“To je teško pitanje. Borba za mir i međusobnu saradnju, za nemiješanje u unutrašnje poslove drugih zemalja, da svaka zemlja gleda svoja posla... Ne može Pokret nesvrstanih imati neku globalnu misiju među nesvrstanima kao što Evropska unija zauzima neke stavove, koji važe za njene članice. Dakle, Pokret nesvrstanih može nešto da znači samo ako se drži izvornih principa osnivačke konferencije 1961. godine. Ali sad gledajte ironije i apsurda! Ovo je farsa u Beogradu. Srbija prvo narušava jedan od osnovnih principa, nemiješanje u unutrašnje poslove time što se neposredno ili posredno, ali vrlo aktivno, miješa u unutrašnje poslove Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Kosova. Drugo, za mir i međunarodnu saradnju... Znamo koja je bila uloga Srbije u početku procesa raspada Jugoslavije i svih krvavih ratova. Poslije Drugog svjetskog rata najviše zločina je počinjeno ovdje na prostoru bivše Jugoslavije, a pokrenula ih je i koordinirala Srbija i gle – ona sada domaćin Pokreta nesvrstanih. Ima niz drugih sličnih pitanja, od tog miješanja u unutrašnje poslove drugih zemalja, ratovanja, a ne držanja principa da se mirnim putem i dijalogom rješavaju svi globalni ili bilateralni odnosi između zemalja. Pojma nemam - ne ja, nego ne vjerujem da će iko moći da kaže kakvu to globalnu ulogu može odigrati Pokret nesvrstanih. Sad u Beogradu, vjerujem da veliki broj od ovih prisutnih nije bio ni rođen 1961. kad je osnovan Pokret nesvrstanih, mnoge stvari su se promijenile i dinamično se mijenjaju na globalnoj političkoj sceni. Ako Pokret nesvrstanih ne uhvati korak sa tim promjenama i ne utiče na te promjene, onda zaostaje u vremenu i prostoru i nije aktuelan.”