AZEM VLLASI PIŠE: “Poglavica Dodik radi na podsticanju krize u BiH, a Čović cupka za njim i trlja ruke”

Plemenske poglavice uporno ignorišu evropske vrijednosti, pa i presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. Stvaraju lažnu predstavu da u BiH može važiti samo etnički princip, a da građanin i njegova uloga u demokratiji ništa ne znače. U demokratski uređenoj multietničkoj državi, građanska i etnička prava ne isključuju niti potiskuju jedna druge. Naprotiv, dopunjuju se.

  • Mini market

  • 04. Nov. 2021  04. Nov. 2021

  • 0

Piše: Azem Vllasi

Ko se još sjeća da je Jugoslavija prije tragičnog raspada po svom ustavu bila uređena kao federativna država ravnopravnih građana, radnih ljudi, naroda i narodnosti, republika i pokrajina. Tako je funkcionisala i niko se nije osjećao marginalizovanim, obespravljenim ili ugroženim zbog nacionalne pripadnosti. Tako je funkcionisala i svoj život živjela i Bosna i Hercegovina, kao federalna jedinica SFR Jugoslavije. Ona je kroz vjekove, bez obzira na vlasti i režime, bila multietnička, multivjerska i multikulturna zajednica. Samo pogane vlasti i vođe mogle su ih oružjem nadići jedne protiv drugih, a potom bi opet nastavili zajednički život. Jugoslavija nije bila vječna, a jednopartijski socijalistički sistem pogotovo. Nju su u krvi razorile pogane domaće vođe, ali i njihovi mentori iz susjedstva. Na ovim prostorima nije se desila normalna demokratska tranzicija. Namjesto toga, srpski glavari su poveli ratove za teritorijalno proširenje, drugi su branili svoje teritorije.                                                                                              

BiH je u takvom ratu najviše stradala. Bilo je u istoriji evropskih zemalja građanskih i agresivnih ratova, gdje su narodi, etničke zajednice ratovale među sobom. Ali po njihovom okončanju nastupio je period pomirenja i praštanja, nastavljen suživot i obnavljana sloga potrebna svima. U Evropi nema, niti je bilo, monoetničkih država. Prepoznatljiva je njena etnička šarolikost, bez obzira na periode ratova i političkih sukobljavanja. Nažalost, etničke podjele se nastavljaju u Bosni i Hercegovini, i to upravo na platformi i po formuli sa početka ’91, ’92. godine. Jer, na političkoj sceni kao nacionalni lideri preživjeli su ljudi potpuno privrženi politici koja je dovela do ratova i podjela. Posebno M. Dodik u ime Srba, a D. Čović u ime Hrvata. Njihove stranke imaju koji glas više u parlamentima entiteta i na državnom nivou, ali njihove politike ne podržava ubjedljiva većina Srba i Hrvata, kao što ni politiku SDA i Bakira Izetbegovića ne podržava ubjedljiva većina Bošnjaka, ali oni se ponašaju kao nacionalni lideri, a djeluju kao plemenske poglavice. 

Administracija SAD je 1995. godine intervenisala da se rat i stradanja u Bosni prekinu, a posredovala je i u izgradnji projekta za njeno preuređenje na novim osnovama, kojima će se osigurati etnička ravnopravnost i sačuvati državna i teritorijalna cjelovitost. Nestanak države i cijepanje po etničkim linijama bilo bi u suprotnosti sa evropskim vrijednostima i vremenom u kom živimo, te i opasno po mir.                                                               Ovih dana vidimo na djelu tendencije i aktivnosti koje su u suprotnosti sa tim vrijednostima. Problem nije u narodu. Problem je u plemenskim poglavicama. Poslije rata, većina građana BiH iz redova sva tri naroda, a i  drugi, bili su voljni da dođe do pomirenja, da se okrene novo poglavlje istorije, da nastave graditi bolji život u miru. Ali glavne nacionalne stranke –  dakle i one koje su dovele do rata i navukle agresiju na Bosnu iz susjedstva – preživjele su, nisu se reformisale i postale smetnja brzim pozitivnim promjenama. Izrasle su i nove političke formacije, ali su teško osvajale prostor u novoj realnosti.                                                                                                                                                                                                    

Glavna politička snaga – po svom programu i ciljevima prihvatljiva za većinu građana koji ne žele zatvorenost u nacionalne torove, multietnička i prozapadna – bila je Socijaldemokratska partija BiH, sa jasnim programom za BiH kao demokratskom državom pune nacionalne ravnopravnosti i građanske demokratije. Na jednim od poslijeratnih izbora ona je kao takva dobila najviše glasova. Odlaskom Nijaza Durakovića i dolaskom Zlatka Lagumdžije na čelo te partije, njen ugled i politički uticaj počeo se urušavati. Nacionalne stranke, posebno iz srpskog i hrvatskog korpusa, tome su se obradovale jer je u SDP-u, pored ostalih, bilo puno Srba i Hrvata.

 Tri nacionale stranke krenule su u konsolidaciju svojih redova, ali nisu ostvarile političku transformaciju prilagođenu novom vremenu. Njihovim vođama više godi uloga samozvanih nacionalnih lidera negoli reformatora. Prirodno je da se SDA, koja većinom okuplja Bošnjake, pozicionirala kao stranka koja teži odbrani državnosti i teritorijalne cjelovitosti Bosne i Hercegovine i saradnji sa strankama koje imaju isti cilj. U entitetu RS ima više stranaka, ali Dodik jedino svoju SNSD smatra pravom srpskom, a one uz njega jedinim pravim Srbima (baš kao, u svoje vrijeme, njegov prethodnik R. Karadžić). U zapadnom Mostaru Dragan Čović vodi HDZ i smatra da su pravi Hrvati samo oni iz te stranke. Njega ne zanimaju Hrvati u drugim krajevima Bosne. Njih dvojica dobro sarađuju, ali na štetu Bosne. Podrška Dodiku iz Beograda je svesrdna i svestrana. Čoviću iz Zagreba takođe – mada nešto drugačije. Čovića u Beogradu srdačno prima Vučić, a Dodika u Zagrebu Milanović, jer u vezi sa Bosnom imaju iste ili slične poglede i ciljeve. Primaju ih ne kao državne funkcionere BiH, već kao nacionalne poglavice.

Mnogi građani, ali i politički krugovi, sadašnje stanje u Bosni ocjenjuju opasnim i zabrinjavajućim. Na podsticanju krize radi prije svega poglavica M. Dodik, a D. Čović cupka za njim i trlja ruke. I u Banjaluci brojni političari ograđuju se od Dodika i njegove opasne igre, koja i njima, kao i entitetu RS, može donijeti veliku štetu.                                                                                        

SAD i EU dijele istu zabrinutost povodom dešavanja u ovoj zemlji. Izvještaj visokog predstavnika Kristijana Smita, koji je dostavljen Savjetu bezbjednosti UN, jeste alarmantan. Sada je ključno pitanje kako će se ponašati i šta će uticajne zapadne zemlje uraditi na saniranju i spašavanju BiH, sazdane po njihovom projektu iz Dejtonskih sporazuma i, prije svega, na očuvanju mira i stabilnosti u ovoj napaćenoj zemlji sa izmučenim građanima, ali i u regiji. 

U Bosni se sada brane vrijednosti evropske – dakle zapadne civilizacije,  građanska prava i slobode, nacionalna ravnopravnost, vladavina prava, mir, međunarodno priznate granice i teritorijalni integritet država. Bliže rečeno, potrebna je pomoć i podrška građanima BiH u očuvanju i odbrani tih vrijednosti, kojima su oni iskreno privrženi i gdje pripadaju. Bosna nije Avganistan, a ni njeni građani po kulturi, tradiciji, istoriji, nisu narod Avganistana. Evropa i SAD zapravo treba da podrže i brane svoje vrijednosti, jer im je ona tu, u njenom dvorištu. U vrijeme ratnih strahota nevoljnici iz ove zemlje, bez obzira na nacionalnost, u najvećem broju tražili su sklonište u zemljama Zapadne Evrope. Tamo su osjetile sigurnost svog drugog doma. Sada moćne zapadne zemlje ne mogu pobjeći od odgovornosti za to da li će Bosna po Djetonskom projektu opstati kao nezavisna i suverena država. Spoljno destruktivno uplitanje u unutrašnje poslove Bosne, koje je očigledno, mogu zaustaviti samo zapadne zemlje. A onda se građani i političari, bez obzira na nacionalnu i entitetsku pripadnost, mogu lakše dogovoriti i rješavati svoje probleme. Činjenica da u Evropi nema promjene sadašnjih državnih granica lakše će okupiti razumne političke snage da zajedno i dogovorno rješavaju unutrašnje probleme. Najnovija dešavanja pokazuju da se Dejtonski projekat mora u nekim aspektima redizajnirati, u smislu da BiH postane funkcionalna država na dobrobit svih njenih građana i naroda.

Plemenske poglavice uporno ignorišu evropske vrijednosti, pa i presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. Stvaraju lažnu predstavu da u BiH može važiti samo etnički princip, a da građanin i njegova uloga u demokratiji ništa ne znače. U demokratski uređenoj multietničkoj državi, građanska i etnička prava ne isključuju niti potiskuju jedna druge. Naprotiv, dopunjuju se.

Prije neki dan u Sarajevo su stigla dva specijalna izaslanika američke administracije – Metju Palmer i Gabriel Eskobar. Jedino pozitivno bilo je to što su jasno kazali da BiH ostaje nezavisna i cjelovita država i da ne dolazi u obzir nikakvo otcjepljenje. Ostaje da se vidi da li će predsjednik Bajden i EU poslati izaslanike jačeg formata sa prijedlozima da se ova agonija BiH okonča i njenim građanima otvori bolja perspektiva. Ali i sa prijedlogom mjera koje će pogoditi one što nastave da rade protiv države i načela Dejtonskog sporazuma. SAD i EU imaju načine da Beograd i Zagreb primoraju da prestanu sa destruktivnim djelovanjem i podrškom onima koji ugrožavaju Bosnu. Sagovornici u nastavku ne mogu biti oni koji ultimativno hoće da poguraju svoje destruktivne i antidržavne ideje. Ako je Radovan Karadžić mogao biti potisnut iz političkog života poslije Dejtona, može i Milorad Dodik, koji se vratio njegovim izvornim idejama i politici. Ima kompetentnih sagovornika iz redova sva tri naroda koji se mogu dogovoriti za ono što je dobro za sve.

(Gradski.me)

loading...

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...